Sunčanica nastaje kombinacijom pregrijavanja tijela i dužeg izlaganja nezaštićene glave, posebno potiljka, suncu.

Simptomi sunčanice najčešće uključuju suhu kožu uz osjetno povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, vrtoglavicu, nemir, smušenost te crvenilo lica.

Ako se osoba ne skloni sa sunca, ubrzo će osjetiti zujanje u ušima, probleme s vidom i malaksalost. U teškim slučajevima nastupit će omamljenost, širenje zjenica i gubitak svijesti uz ubrzani puls i plitko, ubrzano disanje.

Osobu za koju se sumnja da ima sunčanicu treba odmah smjestiti u hlad, u poluležeći položaj i pomoći joj da se rashladi i to skidanjem odjeće, laganim polijevanjem vodom (voda nikako ne smije biti hladna, već sobne temperature) ili stavljanjem hladnih obloga na potiljak. U slučaju nesvjestice osobu treba poleći na bok, ali je neophodno potražiti i ljekarsku pomoć.

Tjelesnu temperaturu treba stalno kontrolirati, a s hlađenjem se može prestati tek kada se tjelesna temperatura snizi ispod 38 stepeni.

Unesrećenoj osobi treba davati hladne napitke (ako je pri svijesti) te joj zabraniti konzumiranje pića koja utječu na tlak i krvotok, ponajprije kafu.

Nakon sunčanice obično se može očekivati glavobolja koja može potrajati i danima, osjetljivost na zvukove i vizualne podražaje, šum u ušima te razdražljivost. Unesrećeni se mora odmarati u zamračenoj i prohladnoj prostoriji, u mirnoj okolini.