Članice Pokreta "Majke enklave Srebrenica i Žepa" na današnjoj konferenciji za novinare u Sarajevu osvrnuli su se na pravni proces koji vode protiv Ministarstva odbrane i Vlade Holandije. U kojoj fazi je pravna bitka, osim članica udruženja, objasnili su i njihovi pravni zastupnici. Pravni tim koji zastupa Srebreničanke čine advokati iz Mostara, na čelu sa  Seminom Guznom,  te advokatski ured Van Diepen Van der Kroef iz Holandije, čiji predstavnici su bili na današnjoj konferenciji.  

Podsjetivši da se u Srebrenici, pod zastavom UN-a, pred očima holandskih vojnika, desio genocid, članica Udruženja Kada Hotić kazala je da sudski proces koji traje već godinama nije lagan.

- Nije lako tužiti drugu državu, prije svega vojnike UN – kazala je Hotić.       

Ona se osvrnula na presudu Vrhovnog suda Holandije iz jula ove godine. Tom presudom je potvrđena ranija presudu o djelimičnoj odgovornosti države Holandije za smrt Bošnjaka koji su pokušali spas pronaći u bazi holandskog bataljona. Vrhovni sud tada je potvrdio da je holandski bataljon trebao ponuditi mogućnost boravka u bazi za 350 muškaraca. Propustivši da to uradi,  bataljon im je uskratio mogućnost da ostanu izvan ruku vojske bosanskih Srba. Sud smatra da je ta šansa bila mala, ali ne i zanemarljiva, pa je procijenio je da je država odgovorna za 10 posto štete koju su pretrpjeli ožalošćeni.

- Mi  porodice ne razumijemo  šta znači 10 posto od ljudskog života, šta znači jedna grupice ljudi koji su se slučajno zadesili u prostoriji. Mi smo svi bili pod zaštitom UN-a, nama su stalno govorili da nam garantuju život. Međutim, doživjeli smo to što smo doživjeli, ali imamo pravo na pravdu - kazala je Hotić.

Advokat Semin Guzin kazao je da su nakon 19 godina rada na predmetu, uspjeli ostvariti pravnu pobjedu, jer nikada i niko u historiji evropskog i svjetskog pravosuđa nije uspio dobiti presudu kojom bi jedna država bila utvrđena odgovornom za propuste njenih vojnika koji su radili pri misiji UN-a.

- Imamo presudu koja je u međuvremenu postala pravosnažna i kojom je utvrđeno da je država Holandija odgovorna za isplatu kompenzacije žrtvama genocida. Nažalost, sudovi su umanjili tu odgovornost na neprihvatljivih 10 posto, koje, u suštini i nemaju nikakvo obrazloženje. Simptomatično je da, što smo išli na više sudske instance, taj procenat se smanjivao. Presudom je ograničen broj ljudi koji mogu tražiti takvu kompenzaciju. To su nažalost samo nasljednici onih koji su ubijeni unutar same baze u Potočarima. Dakle, prvi postupak jeste završen, s tim da je ostala još jedna  naknadna mogućnost, a to je apelacija Sudu za ljudska prava u Starzburu, što ćemo svakako uraditi unutar roka od šest mjeseci – kazao je Guzin, izrazivši nadu da će taj Sud donijeti presudu po kojoj će se utvrditi stopostotna odgovornost.  

Naglasio je da se radi na pripremi drugog predmeta, onog za isplatu kompenzacije. Pozvao je porodice koje imaju pravo na naknadu da dostave informacije putem upitnika koji je dostavljen udruženjima. Kako je objasnio, prema preliminarnim procjenama, broj onih koji imaju pravo da potružuju tu naknadu kreće se oko 1.000. 

- Ti podaci su neophodni kako bi mogli konkretizirati štetu u svakom konkretnom sluačju. Nakon što se prikupe ti podaci, mi praktično otvaramo pregovore sa državom Holandijom i nastojat ćemo da se bez suda pokuša utvrditi kolika bi ta kompenzacija bila – kazao je Guzin.  

Ukoliko ne bude dogovora, kazao je da postoji opcija otvaranja novog sudskog postupka.    

Medijima se danas obratila i članica Udruženja Amela Pašić, čiji otac je bio uposlenik UN-a.

- Nikad ne mogu zaboraviti 13. juli, sve do pola pet popodne su mu govorili da neće biti problema, da se ne brine, da mu se ništa neće desiti. Međutim, tada su mu rekli da mora napustiti bazu, da mora s nama krenuti. Išao je dvjesto- tristo metara i onda su ga od nas odvojili… kazala je Pašić.