Još 2016. godine iz te su organizacije napisali pismo čelnicima sarajevske Općine Centar u kojem traže da se, umjesto tenka, u parku pored Druge gimnazije postavi neko drugačije obilježje. Od tada do danas stalno se protive postavljanju tenka, tražili su čak i od Nebojše Šerića Šobe, sarajevskog branitelja, umjetnika koji je osmislio izgled spomenika, da od projekta odustane ili da izmijeni svoju ideju spomenika specijalcima.

Sada su se opet oglasili sa svojim suludim zahtjevom, u izjavama koje je u svom članku sinoć objavio Klix, nakon što su okončane sve birokratske procedure neophodne za postavljanje spomenika. Ko biva, oni, eto, jesu za spomenik, ali da ne bude tenk. Vjerovatno bi trebalo postaviti neku bezličnu instalaciju na kojoj bi se okupljali golubovi i ispod koje bi stajala neka neodređena odrednica o tome ko je branio Sarajevo a ko ga je opsjedao.

Zašto treba postaviti tenk?

Pokojni Vinko Šamarlić i Mušan Kovač bili su komandanti vodova specijalne jedinice policije u proljeće i ljeto 1992. godine, u najtežim danima historije Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Kovač je ispalio prvu osu kojom je uništeno snajpersko gnijezdo u zgradi kod tadašnjeg Vrbanja mosta, u središtu Sarajeva, nakon što su ubijene Suada Dilberović i Olga Sučić.

- Trebao je pucati drugi momak, no iskočio je i povrijedio zglob. Uzeo sam osu, Ivica Šutalo ju je napunio i ispalio sam je. Nakon toga, vidjeli smo tenk kako proviruje kraj zgrade u blizini mosta. Vratio se nakon što smo uništili gnijezdo, znali su šta njih čeka - pričao je za Stav Kovač, koji je cijeli rat proveo u ovoj policijskoj jedinici.

Specijalci su uništili tenkove drugog maja 1992. godine na Stupu, na rezervoaru iznad naselja Mojmilo. Jedan od tih uništenih tenkova danas brižno čuvaju i spreman je za postavljanjeu Parku Safet Isović.

- Srcem na čelik, to je poruka spomenika. On treba stajati tu, treba da podsjeti i da opominje svakog ko pomisli da ikada više napadne Sarajevo, da zna da ga čeka ista takva sudbina, sudbina tog tenka. To je simbol otpora građana Sarajeva, ne samo "Vikićevih specijalaca", tenk je simbol i svih ostalih vojnih formacija koje su odbranile ovaj grad i državu - kazao je Kovač, te dodao:

- Ne znam čemu otpor. Historija i istina se ne smiju skrivati. Naša je jedinica čista, nema mrlje, nema zločina iza nas. Niti smo imali ikakvih predrasuda. Djeca moraju znati historiju, moraju znati šta se desilo ovom gradu. Djeca moraju znati da je to opomena, da je tenk prijetnja njihovim životima. Od istine se ne smije bježati.

Tenk je samo središnji dio spomenika. Pored njega, tu su i siluete specijalaca i ploča s imenima svih poginulih pripadnika Odreda.

- Mi tenkom ne ponižavamo nikoga, tenk je dio historije grada i BiH. Srce je stalo naspram ogromne mašinerije, naspram tenkova, topova, praga... Ljudi su se goloruki suprotstavili tom čeliku. Mi smo srcem pobijedili tenk. Ljudi moraju doći i vidjeti šta je napadalo Sarajevo i čime su se ljudi branili. Puške i jedna osa naspram tenka - pričao je Kovač.

I tada je tvrdio da mu je potpuno nejasna inicijativa udruga okupljenih u Mrežu za izgradnju mira.

- Ne znam zašto to rade, osim ako nije po nečijem nalogu... Znaju li oni da je Sarajevu bilo spremno uništenje, da je trebala biti uništena televizija, Predsjedništvo, da je Sarajevo trebalo pasti za par dana? Je li se mi moramo stidjeti svoje historije? Znaju li oni da je tenkom s Vraca gađana baš ta škola za koju se, kao, danas brinu? Tenk će biti u parku. Baš zato što djeca iz te i svih drugih škola moraju znati šta je bilo ovdje, čime su se građani BiH suprotstavili agresiji. Nama je svima prijetilo uništenje, i o tome moramo pričati i učiti djecu. Sve je tu u tom spomeniku, sva simbolika otpora. I naše preživljavanje i stvaranje vojske i armije. Zapanjen sam tim njihovim saopćenjima. Šta to oni žele, da sakriju istinu?

Živote za Bosnu i Hercegovinu položio je 81 specijalac, među njima i jedna djevojka. Od tri projekta koja su stigla na konkurs, izabrano je ono Nebojše Šerića Šobe, akademskog umjetnika koji posljednjih godina živi u New Yorku. Borca Armije RBiH.

- Putujući po svijetu, nailazio sam na bojišnice iz raznoraznih ratova, fotografirao ih, posmatrao spomenike koji su na sebi svojstven način obilježavali mjesta koja su presuđivala o granicama država, ideologija, kultura. I na svakom od njih našao sam uglavnom slične poruke namijenjene javnosti, namijenjene budućim generacijama koje ne bi trebale zaboraviti šta se tu desilo - kazao je za Stav Nebojša Šerić.

Deseci tenkova širom svijeta

Na desetke tenkova postavljeno je širom svijeta kako bi svjedočili o slavnim bitkama i historijskim događajima. Od Njemačke, Francuske, SAD, Rusije, Češke... skoro pa da ne postoji zemlja na svijetu koja nema tenk kao spomenik svojim herojima. Slično je i u susjedstvu. Tenkovi svjedoče i u Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru...

- Mi smo odlučili napraviti spomenik u čast građana žrtava agresije. Kada sam Gradskom vijeću obrazlagao ideju spomenika, kazao sam im da mali crveni fićo predstavlja građane Osijeka, a tenk je taj koji je Osječane gazio. Onako kako je spomenik postavljen, on zapravo pokazuje kako je narod pobijedio vojsku - pričao je za Stav Miljenko Kolobarić, idejni tvorac spomenika "Fićo gazi tenka!" u Osijeku. Crveni fićo koji gazi tenk umjetnička je instalacija u ovom hrvatskom gradu i simbolično prikazuje pobjedu Hrvata nad JNA i srpskim agresorom.

FOTO: Davor Javorović/PIXSELL

Šerić jednostavno pojašnjava zašto se odlučio baš za ovakav spomenik braniteljima Sarajeva i BiH.

Svakodnevne bitke Davida protiv Golijata

- Kada su u pitanju spomenici borcima koji su poginuli kao vojnici / policajci u odbrani BiH od agresije, tu nema prevelike filozofije. Neprimjereno je iskorištavati takve prilike u svrhe umjetničke samopromocije, praviti spomenike u obliku cvijeća i raznoraznih biljaka, ljudi u neodređenim pozama i koječega apstraktnog. Ovdje je u pitanju iskazivanje poštovanja na način koji je razumljiv i općeprihvaćen i, što je najvažnije, edukativan - kazao je nastavljajući:

- Specijalci Odreda Bosna su od aprila 1992. godine do potpisivanja Dejtonskog sporazuma prolili more krvi za Sarajevo i sve njegove stanovnike, bez obzira na naciju i religiozno opredjeljenje, svojim nesebičnom borbom su s jako ograničenim sredstvima uništavali neprijateljske tenkove na mnogim raskršćima. Bitke Davida protiv Golijata odvijale su se skoro svakodnevno, četnici su nakon gomile uništenog gvožđa shvatili da se ne mogu tek tako ušetati u Sarajevo i pobiti njegovo stanovništvo kao što su to učinili u Srebrenici i drugim stratištima širom Bosne i Hercegovine. Neki će ovaj prijedlog za spomenik okarakterizirati kao "neprimjeren", "agresivan" ili "loš za djecu". Takvim ljudima možemo poručiti da napokon "izađu iz podruma" i shvate da se historija ponavlja onima koji je zaboravljaju, da fašizam neće nestati nekim magičnim štapićem, već će ostati tu gdje jeste ukoliko na realističan način ne pokažemo budućim generacijama s čime smo imali posla.

Spomen-tenk u Čakovcu  FOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Na svu sreću, nakon godina peripetija, opstrukcija, podmetanja i birokratskih zamki, tenk kao spomenik sarajevskim specijalcima će biti postavljen u parku kraj Druge gimnazije. Tako žele preživjeli pripadnici Odreda "Bosna". Ono što su "vojnici sreće" učinili za Sarajevo i ovu zemlju malo je ko učinio u njenoj historiji. Stoga se samo oni pitaju šta će biti spomenik njihovim poginulim saborcima, kako će izgledati i gdje će ga postaviti. Oni su htjeli tenk, tenk će i biti. I to im niko neće zabraniti. Niti smije.