Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH kažu da godišnja terapija lijeka za jedno dijete košta oko 480.000 KM te da je istraživanjem tržišta ustanovljeno da je cijena ista, odnosno slična kao u zemljama u okruženju.

Dodali su da je dobavljač lijeka Pharma Maac d.o.o.

Registrovati lijek

Prim. mr. med. sci. dr. Mensuda Hasanhodžić, specijalista pedijatrije i subspecijalista medicinske genetike u Univerzitetskom kliničkom centra u Tuzli, dugi niz godina bavi se pomaganjem oboljelima od rijetkih bolesti.

Trenutna vršiteljica dužnosti načelnice Centra za rijetke bolesti, kaže kako su Komisije pri Ministarstvu zdravstva i Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, čija je i ona članica, uradile sve što je bilo potrebno da bi se lijek mogao uvesti u Federaciju BiH po principu interventnog uvoza, ali da bi u narednom periodu svakako trebalo ove lijekove registrovati u Agenciji za lijekove Bosne i Hercegovine.

- Sada je lijek nabavljen interventno, ali to će se morati promijeniti, jer za medikament koji ne prolazi Agenciju za lijekove i medicinska sredstva BiH, ne može se uvijek garantovati da lijek zadovoljava sve propisane kriterije, da mu se garantuje propisani sastav i da je njegov kvalitet neupitan. Kaftrio i Kalideko, prije ili kasnije, morat će doći na listu lijekova koji se finansiraju iz zdravstvenih fondova države i time osigurati da sredstva za njihovo nabavljanje ne budu više upitna. Radi se o lijeku od kojeg zavise životi oboljele djece i odraslih osoba - ističe doktorica Hasanhodžić.

No nisu samo u FBiH u problemima djeca sa cističnom fibrozom. Svi oni sa dijagnozom rijetkih bolesti prepušteni su sami sebi, svojim familijama, prijateljima, humanitarnim organizacijama. I dok se još bavimo nabavkom lijekova i zdravstvenom skrbi, zanemaruje se težak socijalni status tih porodica.

Razloga je više, ali među njima izdvaja se činjenica da većina rijetkih bolesti u svijetu, pa i u FBiH još nije prepoznata u sistemu zdravstvene zaštite, kao ni u sistemu socijalne zaštite ili oblasti invalidnosti, a sve zbog nedostatne kodifikacije u Međunarodnoj klasifikacija bolesti verzija 10, pa čak i u novijoj verziji MKB-11, što uveliko otežava život oboljelih.

- Kako se za liječenje rijetkih bolesti radi o skupim lijekovima, u većini zemalja naše regije zbog toga postoje dodatani ili posebni fondovi za skupe terapije koje se primjenjuju u liječenju rijetkih bolesti. Činjenica da se lijekovi oboljelih od rijetkih bolesti još finansiraju kroz Fondove solidarnosti i da njihovi lijekovi nisu na listama lijekova koji se redovno finansiraju, najbolje govori o njihovom statusu.

Isto tako, još se pouzdano ne zna koliko tačno ima oboljelih od rijetkih bolesti na području FBiH. Razlog je što Zavodi za javno zdravstvo nemaju statističke lističe ispunjenje prema osnovnom oboljenju (što je i rijetko oboljenje), nego se popunjavaju prema akutnom stanju zbog koga pacijent trenutno dolazi do ljekara. Zbog toga je, kad su rijetke bolesti u pitanju potrebna dodatna edukacija i zdrasvtvenih i svih drugih struktura koje se bave rijetkim bolestima, poput zavoda za javno zdravstvo FBiH, statističkih zavoda, zavoda zdravstvenog osiguranja i ustanova zdravstvene zaštite na svim nivoima. Registar je posebna kategorija koja je propisana u zakonodavstvu i već funkcioniše za neke kategorije, kao što su zarazne bolesti, ali još nema takve preporuke za ostale bolesti, pa ni za rijetke bolesti. Zbog toga u BiH nema registara ni za druge češće bolesti - navodi Hasanhodžić.

Centar za rijetke bolesti u UKC Tuzla, prema riječima doktorice, već godinama vodi svoj evidencioni registar, a u narednom periodu će uz saglasnost Federalnog ministarstva zdravstva i uz saradnju Zavoda za javno zdravstvo TK započeti pilot program evidencije pacijenata sa rijetkim bolestima za zvanični Registar rijetkih dijagnoza i oboljelih u FBiH.

- Popisali smo skoro 200 dijagnoza različitih rijetkih bolesti do sada i vjerotavno će biti oko 700 upisanih pacijenata sa rijetkim bolestima koji su u našoj evidenciji, i to bez onih koji dolaze iz drugih dijelova Federacije. Njihova javljanja, kao i javljanja kolega iz cijele Federacije primamo svakodnevno - dodaje.

U teškoj situaciji su i oboljeli od spinalne mišićne atrofije koji su, kako kaže Hasanhodžić, započeli liječenje doniranom terapijom unazad dvije godine, a sad taj milosrdni program istječe. Tu su i pacijenti koji boluju od nasljednog angioedema.

- Zbog toga postoji bojazan i među pacijentima, roditeljima, ali i njihovim liječnicima da neće moći nastaviti terapiju jer lijekovi iako su registrovani nisu stigli još na formalne liste lijekova u FBiH. Ovo su pacijenti koji trebaju lijek odmah i ne mogu čekati dugotrajno odlučivanje - naglašava doktorica Hasanhodžić i dodaje:

- Oni ne mogu čekati, njihovi neuroni propadaju, što im ugrožava život. Na području FBiH takvih je 20-ak, ali tu nisu ubrojani oni koji imaju kasne tipove bolesti. Trenutno imamo 22 pacijenta koji su na terapiji, bilo na humanitarnom programu koje su kompanije uspostavile uz dozvolu ministarstva zdravstva, a imali smo i četiri pacijenata koje smo slali na liječenje van BiH. Međutim, kako su lijekovi registrovani u BiH i trebaju da dođu na listu, to se također mora riješiti. Oni ne mogu čekati ni godinu dana kao neki drugi pacijenti - pojašnjava Hasanhodžić.

Nedostatak subspecijalista 

Na pitanje, zbog čega je lijek za cističnu fibrozu tako skup, Hasanhodžić kaže kako svi lijekovi za rijetke bolesti imaju visoku cijenu.

- To su lijekovi koji se ne koriste za masovnu upotrebu, a čim je to tako nije moguće u kratkom roku vratiti sredstva koja su uložena u istraživanje i proizvodnju lijeka te njegovo konačno stavljanje u promet. U tom procesu lijek prolazi kroz nekoliko faza, od početne zamisli, do konačnih kliničkih istraživanja prvo na životinjama, potom na odraslima, pa tek onda na djeci. To je dugotrajan proces kojeg neko mora finansirati. Oni koji daju novac očekuju da im se on i vrati. Međutim, farmaceutske kompanije prilagođavaju se tržištu i daju neke pogodnosti kako bi cijena bila prihvatljivija - navodi Hasanhodžić.

Centar za rijetke bolesti u FBiH trenutno se nalazi u Tuzli i u sastavu je Univerzitetskog kliničkog centra. Nastavak je Ambulante za medicinsku genetiku koja je također bila jedina u Federaciji, a nekoliko godina i u cijeloj BiH.

- Jedino je ta Ambulanta imala rezultate koje je tražilo FMZ, a koji su mogli biti biti predstavljeni Evropskoj komisiji za oblast rijetkih bolesti. EU u svojim propozicijama za priključivanje traži napredak u oblasti rijetkih bolesti u protivnom ne bi mogli aplicirati za sredstva iz EU-a koja su namijenjena zdravstvenom sektoru. Sada je predloženo i da u drugim kliničkim centrima u Federaciji, postoje ambulante koje bi okupljale oboljele od rijetkih bolesti, a koje bi direktno sarađivale s Centrom za rijetke bolesti. Planiran je i jedna osoba kao koordinator za oblast rijetkih bolesti u Federaciji BiH koja bi bila spona između pacijenata, vladinih i nevladinih organizacija. No problem je što mi trenutno nemamo dovoljno subspecijalista u oblasti medicinske genetike, kao ni drugih subspecijalista koji bi mogli preuzeti dio posla na tako širokoj osnovi kakve su rijetke bolesti. Edukacije su višegodišnje jer se morate educirati u različim oblastima, od medicinske genetike i kliničkih disciplina. Od takvog ljekara se očekuje da može i zna saopćiti genetičke nalaze, obrazložiti ih, odgovoriti na pitanja pacijenata i porodice, znati uputiti uzorke krvi pacijenata na dijagnostiku, predložiti dodatne analize, biti u toku sa terapijom. Zbog toga je još puno posla pred svima nama u svim oblastima koje su usko vezane uz rijetke bolesti - kazala je dr. Hasanhodžić.