VEZANI TEKST - Nenadić: Priče o enormnom povećanju plaća su populizam nekih sindikalaca

Studija, koju je po narudžbi IOM-a sprovela Sarajevska škola nauke i tehnologije (SSST) prikupila je odgovore od 60 kompanija u Bosni i Hercegovini, 45 iz Federacije BiH i 15 iz Republike Srpske, kako bi se razumjela njihova perspektiva zapošljavanja radnika migranata, odnosno, kako kažu, angažovanja stranih kvalifikovanih radnika.

Ključni zaključak je, kazali su iz IOM-a, da je 67 posto upitanih kompanija zainteresirano za zapošljavanje radnika migranata kako bi podržali svoje poslovanje.

- Osim toga, 65 posto bi zahtijevalo podršku nadležnog organa za zapošljavanje radnika migranata. To su veoma značajne brojke i ukazuju da postoji prilika za BiH da radi na tome i da to iskoristi - kazali su za Faktor iz IOM-a.

S druge strane, predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji, vodoprivredi, ugostiteljstvu, turizmu i trgovini (PPDIVUT) BiH prof. Mehmed Avdagić pita se o kojoj vrsti morala i etike poslodavci govore kada zapošljavaju strance, a na hiljade domaćih radnika je na birou.

- Odgovorno tvrdim da su poslodavci doprinijeli iseljavanju naših ljudi vani i to sa porodicama. Oni su odgovorni jer idu na ekstra profit, a na teret radnika. Poslodavci u BiH potcjenjuju svoje građane, a vrednuju više one koji trebaju doći raditi. O kakvom moralu govorimo? - kaže Avdagić.

Ističe da je čvrsto protiv uvođenja radne snage jer, smatra, za tim nema potrebe.

VEZANI TEKST - Bosni i Hercegovini ubrzo će trebati nekoliko desetaka hiljada stranih radnika

- Kada je u pitanju tržište trgovine, naši trgovci u Konzumu i Mercatoru imaju minimalnu plaću od 600 KM. Kako ćemo zadržati čovjeka, ko će raditi za te pare? I ne samo to, postavlja se i pitanje odnosa prema radnicima.

Namjerno ih se istjeruje iz kompanija. Tvrdim i da nema kompanije u Bosni i Hercegoviniu u kojoj nema mobinga. Tu leži problem. Mi nemamo poslodavce, imamo hohštaplere i primitivce - kaže profesor Avdagić.

Naglasio je i da u Bosnu i Hercegovinu ne dolazi niko da bi zaradio za koru hljeba, već onaj "da spasi živu glavu, da ne pogine".