Preko noći smo reorganizirali radno vrijeme, jer smo morali biti uz djecu 24 sata. Bio nam je problem i prijevoz zaposlenih, jer javni prijevoz u Sarajevu ne radi, ali smo se uspješno organizovali, počeo je opisivati stanje Tarik Smailbegović, direktor Doma za djecu bez roditeljskog staranja.

- Održavanje onlain nastave na početku je bio šok za sve u Domu. Sa velikim brojem djece trebaju i posebni tehnički uvjeti. Počeli su nam stizati donacije tableta i laptopa. Oni su radili u dvije smjene, jer nismo imali dovoljno tehničke opreme. Prvi su nam pomogli učenici i njihovi roditelji iz sarajevskih osnovnih škola i građani. Državne institucija nisu nam pomogle u tehnici, ali su nam osigurali zaštitnu opremu i radili dezinfekciju. Bilo je donacija od UNDP-a, dobijali smo hranu koje su nam donirale privatne firme, pelene, hranu za bebe. Komšije na Bjelavama su nam također mnogo pomagali – priča Smailbegović.

Institucije socijalne zaštite, pa i naš Dom bili su u sjeni sve proteklo vrijeme u borbi protiv koronavirusa i svi zaposleni morali su se na razne načine snalaziti da zadrže djecu na okupu i da se ne razbole.

- Prvih desetak dana kada je stupila odluka o zabranu izlaska iz Doma razbolilo se nekolko beba i imale su temperaturu, a imale su standardni sezonski virus. Tada nam je pomogao pedijatar Lutvo Sporišević, jer nismo mogli doći do domova zdravlja, moralo se dugo čekati a bilo je i hladno. Iz Doma zdravlja "Vrazova" poslali su nam doktora Lutvu i jednu mediicinsku sestru koji su liječili djecu. Za sedam dana oboljelih od sezonske gripe više nije bilo u Domu. I kasnije kakva god je medicinska pomoć trebala djeci, pa i onoj koja su u igri uganula nogu to je na licu mjesta rješavao doktor Lutvo – ističe direktor Doma.  

Na početku djeca su teško podnosila zatvoren prostor, ali vremenom su shvatili da moraju živjeti u skučenom prostoru u Domu. Međutim, nakon nakoliko dana od zabrane izlaska iz Doma pridržavali su se svih propisanih mjera. Izolacija već dugo traje i sada djeca sve ovo teško podnose. Sada bi rado krenuli u školu i kafiće, ali i kod frizera pogotovo to nedostaje starijoj djeci. Djeca su se šišala u Domu i to je oduvijek bilo, ali otići u frizerski salon, pogotovo od prije nekoliko dana kada su počeli raditi frizerski saloni nešto je posebno. Međutim, djeci je još uvijek zabranjen izlazak iz Doma i to ih teško pogađa, zaključuje Smailbegović.