Smijeh, pjesma, šala i tako ukrug, atmosfera je koju mnogi ne očekuju u Udruženju osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke "Renesansa".

No navratite li u njihove prostorije u centru Sarajeva, vrlo brzo ćete upravo to spoznati, i ozbiljnost i ustručavanje zamijeniti osmijehom i opuštenim razgovorom.

Istina jeste da je priča svake od ovih heroina duboko bolna, ali svaka od njih na svoj način nosi univerzalnu snažnu poruku da se rak svima u svakom trenutku može dogoditi, ali da su ogromna želja za životom i snažna vjera u izlječenje jači od bolesti i straha od onoga što donosi sutra.

Da maligna bolest, ma koliko ona teška bila, osim ružnih stvari, može biti i put ka kvalitetnijem životu, ali i još nešto, što je veoma važno upravo kod žena oboljelih od karcinoma dojke, a to je da - žena može biti potpuna, lijepa, ženstvena, privlačna i ako joj nedostaje dio tijela.

Eldina Zolj-Balenović (43) prije pet godina samopregledom otkrila je da nešto sa dojkom nije uredu. Nakon pretraga ljekari su ustanovili da se radi o dobroćudnom tumoru kojeg treba pratiti. No ubrzo je došla pandemija koronavirusa i sa njom problemi pristupa zdravstvenim ustanovama.

- Duže vrijeme nisam išla na kontrole jer je došla naredba da sve što nije zloćudno, može čekati. U međuvremenu počela sam osjećati promjene u dojci, neko trnjenje. Nije to bila bol, više neki novi osjećaj, što je meni bio znak da pozovem Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) i dogovorim pregled.

Imala sam zaista sreće, Glandularna, Radiologija, Onkologija, sve je to funkcionisalo. Otišla sam na pregled, a ultrazvuk je pokazao promjene iza fibroadenoma. Dr. Una Delić je to prepoznala, a biopsija potvrdila karcinom. Ubrzo sam operisana, a onda su slijedili terapija i oporavak - priča Eldina kojoj su prošle godine uklonjeni i maternica i jajnici.

Nakon svega što je prošla, kaže da sada više cijeni sebe te više obraća pažnju na sitnice koje ranije možda i nije primjećivala. Živi punim plućima, smije se, planinari...

- Puno vremena provodim sa svojom djecom, porodicom. Bolest vas nauči da je svaki dan blagodat, božiji dar i da ga treba iskoristiti na najbolji način, ako ništa onda još jednu uspomenu i sjećanje priuštiti svom djetetu, roditelju, prijatelju, ne gubiti vrijeme bezveze, sjediti u kući i gledati serije i žaliti nad svojim životom, nad onim što nemaš, ne cijeneći ono što imaš. Zato molim sve žene da ne ignorišu nijedan znak, jer je bolje i bezveze otići ljekaru, nego zakasniti sa odlaskom - poručuje Eldina.

Imela Kašibović (45) sa karcinomom se susrela prije sedam godina. Napipala je kvržicu na lijevoj dojci. Operativnim zahvatom dojka je odstranjena, a onda su uslijedili kemoterapija i zračenje.

O sestrama Amili i Imeli te njihovoj majci Besimi Kašibović, koje su oboljele od karcinoma dojke, Faktor je pisao u oktobru 2021.

Amili se u međuvremenu zdravstveno stanje pogoršalo dok je tri i po mjeseca čekala lijek. Preminula je prošle godine.

Žal za sestrom ne može se riječima opisati, a majka je, dodaje Imela, dobro.

Kako jedno zlo nikada ne dolazi samo, prošle godine u januaru ljekari su i na desnoj Imelinoj dojci našli nešto sumnjivo.

- Promjena je bila mala pa su htjeli ukloniti samo dio dojke, ali sam tražila da se odstrani cijela što je i urađeno. Nalaz je bio dobar, pa sam podvrgnuta samo hormonalnoj terapiji - kaže Imela.

Šemsa Šenderović (45) onkološka pacijentica je četiri godine.

- Promjene na dojci, koja je naglo postala veća, primijetila sam u februaru 2020. Kako je sve bilo zatvoreno, zbog pandemije, tek u maju sam u Zavodu za zaštitu žena i materinstva KS uradila mamografski pregled koji je bio uredan, ali je ultrazvuk pokazao promjene koje je i biopsija potvrdila. Uslijedili su prvo kemoterapija, pa operacija. Uklonjena je lijeva dojka, danas sam sa kontrole koja je ponovo za šest mjeseci. Kako sam sa ženama u Udruženju, život mi je ispunjen, zabavniji je, nakon druženja osjećam kao da sam bila na nekoj psihološkoj terapiji - govori Šemsa uz osmijeh.

Kroz Udruženje "Renesansa", koje će u maju obilježiti 25 godina uspješnog rada, prošlo je više od 6.000 žena. Mnoge od njih u Udruženju ostale su aktivne od osnivanja do danas nesebično pomažući novopristiglim članicama u borbi sa opakom bolešću.

Iako je u Udruženju najviše žena sa područja Kantona Sarajevo, Enida Glušac, predsjednica, otkriva kako im dolaze i žene iz drugih sredina, ali i one koje su porijeklom iz BiH, a žive u Hrvatskoj.

Ova godina za članice "Renesanse" posebna je i ostat će upamćena još po nečemu. Za značajna ostvarenja i rezultate rada u oblasti zdravstva i socijalne zaštite Udruženju će u subotu (6. april) na svečanoj sjednici Gradskog vijeća biti uručena kolektivna Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva.

- Izuzetno smo počastvovane i jako nam je drago, prije svega zbog same nagrade, ali i zbog toga što je Udruženje i naš rad u njemu prepoznat, da je to neko vidio, da cijeni ono što radimo, odnosno da se obratila pažnja na oboljele žene. Ponosne smo, jer ovo je nagrada za sve nas, za sve osnivačice i prethodne predsjednice "Renesanse", nagrada za sve one koje su bile članice tokom prethodnih 25 godina, ali i svojevrsna počast za sve naše hrabre članice koje više nisu među nama - kazala je Glušac.

Za kraj, iz "Renesanse" otkrivaju da će u maju, na 25. godišnjicu postojanja, organizirati Prvu regionalnu konferenciju udruženja oboljelih od karcinoma dojke, na koju su pozvana sva srodna udruženja iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ljekari i svi eminentni stručnjaci, predstavnici Federalnog i kantonalnog ministarstva zdravstva, Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH...

- Cilj je da od svih čujemo mišljenja kako pacijentima, koji su oboljeli od karcinoma dojke, olakšati i pospješiti učinak liječenja. Da, ukoliko neke stvari ne možemo ili ne znamo uraditi sami, prepišemo iz pozitivnih primjera iz regiona. Srbiju u ovom slučaju možemo uzeti kao pozitivan primjer, jer je ta zemlja riješila liječenje karcinoma dojke, prije svega, po pitanju terapije i inovativnih lijekova - zaključila je Glušac.