Pandemija koronavirusa, koja je zahvatila i našu zemlju, natjerala je institucije vlasti da utvrđuju i provode mjere koje za cilj imaju suzbijanje daljeg širenja virusa, ali i saniranja posljedica pandemije. Neke od tih mjera, poput zabrane kretanja određenim kategorijama stanovništva, izazvale su i kritike javnosti, koja je podijeljena po tom pitanju. Sa jednom takvom mjerom smo započeli razgovor sa našim sagovornikom.

Građani FBiH, naročito oni mlađi od 18 i stariji od 65 godina, pogođeni su uvođenjem restriktivnih mjera o zabrani kretanja. Uz svo uvažavanje obima opasnosti od koronavirusa i potrebe uvođenja određenih ograničenja, koliko su mjere koje se odnose na maloljetnike i starije od 65 godina produktivne, koliko negativnih posljedica one mogu imati po fizičko i psihičko zdravlje tih kategorija?

- Prije svega želim da čestitam svim građanima BiH na dostojanstvenom držanju i pridržavanju mjera za suzbijanje pandemije, posebno najmlađoj i najstarijoj populaciji. Također smatram da, ukoliko ove mjere budu produžene još izvjesno vrijeme, treba pronaći način da se omogući barem jednom sedmično izlazak te populacije u određeno vrijeme, podrazumijevajući da ne postoji socijalni kontakt između osoba.

Jeste li, prije svega kao građanin, zadovoljni reakcijom zdravstvenog sistema u BiH na pandemiju? Šta se moglo drugačije uraditi, prije svega u Kantonu Sarajevo u kojem živite, da zdravstvena usluga možda bude efikasnija?

- I dalje postoji prostor da se sistem zdravstvene zaštite u FBiH i Kantonu Sarajevo poboljša provođenjem hitnih mjera, a što je i zakonska obaveza nadležnih ministarstava, pogotovo sa aspekta djelovanja u nekoliko pravaca:

Imajući u vidu i dalje nepostojanje adekvatne zdravstvene zaštite, posebno osoba koje su prve u odbrani od pandemije, prije svega zdravstvenih radnika, pripadnika Civilne zaštite, policijskih službenika, djelatnika apoteka, taksi djelatnika, djelatnika u trgovinskom sektoru, kao i dijela uposlenika u javnom sektoru kojima je dozvoljen rad, potrebno je pod hitno osigurati upotrebu adekvatne opreme i zaštitnih materijala kako bi zaštitile osobe koje su najviše izložene pandemiji. Primjera radi, u pojedinim medicinskim ustanovama zdravstveni radnici kupuju zaštitna sredstva, kišne kabanice, naočale i drugo iz ličnih sredstava.

Potrebno je pod hitno, a što je i zakonska obaveza, u skladu sa zaključcima različitih nivoa vlasti, staviti u funkciju sve zdravstvene kapacitete u borbi protiv pandemije, uključujući privatne poliklinike, ordinacije i laboratorije za liječenje i prevenciju građana.

I dalje postoji nedovoljna informiranost građana, ne samo o postupcima u slučaju zaraze virusom COVID-19, već kako i na koji način građani ostvaruju primarnu zdravstvenu zaštitu, kao i specijalističko-konsultativne usluge, te u tom smislu mora se tačno znati koja zdravstvena ustanova, javna ili privatna, obavlja koju nadležnost, kome se građani javljaju za određenu uslugu, na koji način, te precizno propisati mjere zaštite i građana i osoblja koje pruža tu vrstu usluge.

Faktor je u nekoliko navrata dostavljao zvanične upite o angažmanu privatnih laboratorija u KS, koje laboratorije mogu vršiti testiranja, ko daje dozvole, ko će snositi te troškove i ko garantira za vjerodostojnost njihovih nalaza, ali odgovore još nismo dobili. Mogu li privatne zdravstvene ustanove pomoći u ovoj situaciji, na koji način, pod kojim uvjetima i koje privatne laboratorije mogu pružati te usluge?

- Broj laboratorija koje su osposobljene da vrše ovu djelatnost na području BiH je vrlo skroman i po mojim ličnim informacijama, iako postoji potreba za njihovim angažmanom, većina njih nije stavljena u funkciju testiranja na virus COVID-19, što otvara niz pitanja poput diskriminacije, nedovoljne kontrole rada ustanova koje se time bave, nepostojanje principa javnosti i transparentnosti u kontekstu plaćanja navedenih usluga, kao i niz drugih pitanja koje je moguće riješiti preko zavoda za zdravstvenu zaštitu na svim nivoima vlasti.

U javnom diskursu smo u posljednje vrijeme imali priliku čuti niz prijedloga mjera koje bi, ukoliko bi se provele, doprinijele saniranju ekonomskih posljedica pandemije. Ima li politika sluh za zahtjeve privrede i građana, prave li se konkretni koraci na pružanju pomoći realnom sektoru?

- Demokratska fronta i ja lično smo nezadovoljni brzinom i efikasnošću mjera koje se trebaju poduzeti, pogotovo na području FBiH, imajući u vidu da niti jedna od 16 mjera kojih je predložila Demokratska fronta do danas nije provedena. U prilog tome govori i posljednji prijedlog 23.000 vlasnika i uposlenika obrta i malih biznisa u BiH, koji su na različite administrativne nivoe predložili mjere koje ja u potpunosti podržavam i možda je ovo dobar primjer da mjere koje se poduzimaju na nivou BiH ne treba da budu asimetrične i da je u tom kontestu pozitivan primjer entiteta RS, koji je već poduzeo pozitivne korake. U konačnici, svako rješenje koje ne bude usklađeno sa mišljenjem i potrebama vlasnika i uposlenika realnog sektora, uključujući i dijelove sektora koji trenutno rade, a već imaju znatne gubitke u svom poslovanju, apsolutno mi neće biti prihvatljivo.

Agencija za bankarstvo FBiH se oglušila o prvobitni zaključak o uvođenju moratorija na otplatu kredita za sve. Kako komentirate odluku da banke odlučuju ko je ugrožen, ko će vraćati kredite, a ko neće?

- Jedan od primjera eklatantnog neshvatanja trenutne situacije je ponašanje sektora bankarstva u BiH, koji očigledno ignorira preporuku o uvođenju moratorija na otplatu kredita za sva pravna i fizička lica, te je apsolutno neprihvatljivo da u ovakvoj situaciji banke pojedinačno odlučuju ko će vraćati kredit, a ko ne.

U vezi sa svim navedenim apelujem na sve institucije i pojedince koji imaju priliku da odlučuju o sudbinama naših građana da svoje aktivnosti usmjere ka stvarnim potrebama stanovništva, a ne ka ostvarivanju privatnih, lobističkih, političkih i inih interesa, jer ako to ne uradimo dok još imamo vremena, mislim da će za mnoge naše građane biti kasno da im pomognemo, ne samo u zdravstvenom, već i u egzistencijalnom smislu.