Zlatan Ibrahimbegović, prvi banjalučki kajakaš koji je nastupio na Olimpijskim igrama 1972. godine u Minhenu, u osmoj deceniji života i dalje uživa u sportu kojim se bavi već 60 godina.

Ibrahimbegović trenutno živi u Perthu u Australiji, a u Banjaluku je došao s reprezentacijom ove zemlje povodom održavanja ICF Svjetskog prvenstva, za juniore i seniore do 23 godine, u kajaku i kanuu na divljim vodama "Banjaluka - Vrbas 2019".

Trener je već 40 godina i to mu je kaže glavna okupacija, a trenira mlade u zapadnoj Australiji te juniore i seniore reprezentacije ove zemlje.

Iz Banjaluke je otišao 1992. godine, a grad na Vrbasu posjećuje jednom godišnje, u vrijeme ljeta, jer prati sva takmičenja u Evropi kao trener ili gledalac.

Na pitanje da li mu je žao što ne živi u Banjaluci rekao je da se to ne može negirati.

- Banjaluka je moj grad i ja sam dijete ovog grada, ja sam dijete Vrbasa, Vrbas je moja rijeka, to je apsolutno normalno, da se osjećaš kao dio ove sredine - rekao je.

Iako nema dovoljno vremena za ispunjavanje svih obaveza, susrete sa prijateljima i rodbinom, uvijek se potrudi da ponađe vrijeme za uživanje, makar i kratko, u kajaku na Vrbasu. Rado se sjeća predstavljanja Jugoslavije na Olimpijadi u Minhenu.

- Kao i za svako takmičenje iščekivanja su uvijek visoka, međutim za Olimpijadu to je specifičan događaj i uvijek se očekuje da se napravi što je moguće bolji rezultat. To su uspomene koje ostaju za čitav život jer se ne događa tako često u životu da imaš priliku da nastupiš na Olimpijadi, Tako je bilo sa mnom 1972. u Minhenu kada sam nastupao za Jugoslaviju i mislim da je to bila zadnja normalna Olimpijada, jer poslije događaja koji su se desili negdje na sred olimpijskih igra u Minhenu, sve je promjenjeno i najviše pozornosti je posvećeno sigurnosti takmičara i organizatora - kazao je Ibrahimbegović.

U Banjaluci i danas poznaje većinu uključenih u kajakaški sport, a svakodnevno je u kontaktu s članovima kluba "Vrbas", posebno sa direktorom kluba Nikolom Stankovićem, za kojeg kaže da obavlja izuzetno dobar posao promovišući kajak i kanu sport u Banjaluci i svijetu.

- Banjaluka i rijeka Vrbas su sad veoma važna svjetska kajakaška destinacija i tako da je to normalno da sam u kontaktu s klubom i kajakašima uključenim u aktivnosti - ističe.

Na pitanje da li među sportistima u Banjaluci vidi svog nasljednika istakao je da misli da je Dušan Mačkić na dobrom putu da postigne dobre rezultate u slalomu.

- Nisam upoznat s njegovim rezultatima u spustu, ali pratio sam njegove rezltate u slalomu i mislim da je na jako dobrom putu. Međutim, može da završi samo kao talentovan momak - ako mu se ne pruži podrška završiće na tome. Mislim da je ovo jedinstvena prilika da mu se ukaže povjerenje i potpuna podrška što se tiče treninga, nastupa na takmičenjima i inače u životu - kazao je Ibrahimbegović.

Poredeći situaciju u ovom sportu u vrijeme kada je on nastupao na takmičenjima sa sadašnjim vremenom Zlatan Ibrahimbegović je ocijenio da su u pitanju dvje različte stvari.

- Prije 50, 60, 30 ili 40 godina ovdje smo praktično imali sve obezbjeđeno od trenerskih kadrova, opreme, putovanja na takmičenja, smještaja... To je sve bilo plaćeno od stane kluba, jer klub je bio ekonomskih samostalan. Imali smo stolarsku radionicu koja je vrlo dobro radila i svi prihodi su bili usmjereni u razvoj kajaka i kanuistike u gradu. Iz tog razloga mi smo bili dominantan klub u Jugoslaviji, osvajali državna prvenstva praktično kao na pokretnoj traci - kaže.

Govoreći o današnjim uslovima rekao je da kapitalizam ima svoje dobre i loše strane.

- Jedna od loših strana je ta da sve moraš sam finansirati tako da ako nemaš dovoljno novca vrlo teško je biti uključen u sport, po drugoj strani moraš da tražiš sponzore koji su zainteresirani da te podrže, međutim sponzori zahtijevaju rezultate tako da je to jedan začarani krug u kom se vrlo lako mogu naći mladi sportisti. S te strane mislim da bi banjalučka privreda trebala malo više da se okrene prema sponzorisanju, jer praktično ovo takmičenje ovdje je dovelo 500 ljudi koji će provestu tu najmanje deset dana i to je veliki podsticaj za turizam koji bi s druge strane morao da vrati nešto nazad u razvoj sporta i kajakaštva, jer to je vodeći sport u Banjaluci i u Republici Srpskoj - rekao je Ibrahimbegović.

Za njega je kajak, prisjetio se, bio opcija koju je prihvatio od malih nogu, jer ga je usmjeravao na izuzetno lijepu rijeku koja da je "držala uvijek angažiranog u toku ljeta".

- U tim mladim danima praktično sam se priključio rijeci starije djece koja u me doveli ovdje u klub, kada sam bio možda 10 godina star i tako je sve to krenulo. Mislim da je to možda pravi put i motivacija, uz sve to znajući da u kajaku baš ne možeš da finansijski prosperiraš bio sam dobar učenik u školi, kasnije na studijima da bi mogao da si priuštim u kasnijoj dobi da se bavim kajakom za sebe ili kao trener da radim sa klubovima i reprezentacijama - dodao je Zlatan Ibrahimbegović.