Jednoglasno donešeni zaključci na kraju vanredne sjednice Zastupničkog doma Parlamenta Federacije za Demokratsku frontu su jasni pravci djelovanja, a ujedno i poziv svim subjektima institucionalne sigurnosti da se uključe u njihovu realizaciju, saopćeno je iz DF-a.

Reakciju Hajrudin Žilića, potpredsjednika Komisije za sigurnost ZD Parlamenta FBiH, prenosimo u cijelosti:

Imperativnom smo cijenili nužnost da zaključci budu izraz jedinstvenog stava Zastupničkog doma. Na žalost, HDZ-HNS nije učestvovao u tome. Oni smatraju da u Federaciji ne treba posegnuti za formiranjem rezervnog sastava policije (što je jedna od mogućih mjera u 4. zaključku). Simptomatično je i to što podpredsjedniku RS iz reda hrvatskog naroda (HDZ) nije zasmetalo formiranje rezervnog sastava policije u RS, predviđeno u predloženom nacrtu Zakona o unutrašnjim poslovima i policiji RS, a njegovim kolegama u Federaciji je to zasmetalo.

Druga, suptilnija, ali možda i opasnija forma otupljivanja oštrice zajključaka dolazi ni od kog drugog nego od SDP-a. Mi u Demokratskoj fronti smo mišljenja da je potreba za sigurnošću jedna od osnovnih ljudskih potreba i da sigurnost građana nema cijenu, pogotovo kada je riječ o prevazilaženju sujeta. SDP očigledno ima drugačije mišljenje. Zašto, pitanje je za rukovodstvo ove partije.

DF nema plaćene stranačke botove, niti se bavi fabrikovanjem saopštenja “reda radi”. Ne smatramo da "prepucavanje" saopštenjima može biti dio rješenja problema, ali smatramo da prepoznata opasna namjera mora biti osujećena.

Naime, SDP, nakon neuspjelog pokušaja da „minira“ vanrednu sjednicu Predstavničkog doma, na kojoj se raspravljalo o sigurnosti građana, nastavlja sa pokušajima relativiziranja ovog problema, sa ciljem umanjenja značaja postignutog konsenzusa, otvaranjem u javnosti irelevantnih pitanja i otvaranjem rasprava na temu šta koji od zaključaka sadrži, podrazumjeva.

Sinhronizovano djelovanje HDZ-a i SDP-a na planu marginaliziranja problema sigurnosti i nadležnosti Predstavničkog doma u toj oblasti dalo se naslutiti i tokom same sjednice na kojoj je zastupnik HDZ-HNS Ivan Musa doveo u pitanje legitimnosti rukovodstva Predstavničkog doma, a samim tim i Predstavničkog doma. Zastupnik i generalni sekretar SDP-a, na istoj sjednici, koja je bila posvećena sigurnosti, takoodje je doveo u pitanje kredibilnost Predstavničkog doma navodeći da zaključci ovog doma isto kao ni zaključci komisije za bezbjednost nemaju nikakav značaj. Dakle, nelegitiman (po HDZ-HNS) ili beznačajan (po SDP) su zajednički imenilac HDZ-HNS i SDP za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH. Obzirom da generalni sekretar, po pravilu, iznosi stavove stranke, bez ambicije da se mješamo u međustranačke odnose HDZ i SDP ne možemo, a da iz prethodnog, ne zaključimo da su HDZ i SDP približili stavove po ovim, veoma bitnim pitanjima.

Generalni sekretar SDP-a je smatrao i da je 3 do 8 minuta dovoljno da se Predstavnički dom upozna sa stvarnim razlozima i potrebom održavanja Vanredne sjednice, da se zastupnici u Predstavničkom domu upoznaju sa konkretno ispoljenim oblicima sigurnosnih izazova, rizika i prijetnji, da se upoznaju sa Petersburškom deklaracijom propisanih, sistematizacijama utvrđenih i stvarno realizovanih popuna popilicijskih agencija, da se upoznaju sa prisutnim disbalansom u popuni policijskim službenicima i materijalno tehničkim sredstvima. Da se zastupnici upoznaju sa postojećim žarištima i mogućim pravcima odvijanja evidentno prisutne krize, da se zastupnici upoznaju o odnosu broja policajaca naspram broja stanovnika i da je u RS taj odnos, bez rezervnog sastava 1:217, a da je istovremeno u Federaciji taj odnos 1:282.

Ako je suditi prema stavovima generalnog sekretara SDP-a (mada vjerujemo da nije tako, jer i u SDP ima mudrih i iskusnih političara) SDP ne vidi da postoji problem. Kako onda od nekoga ko problem ne vidi očekivati da iznalazi i predlaže rješenja za njegovo otklanjanje.

Zastupnički dom Parlamenta Federacije je uočio problem, uočio je šta taj problem generira i donio zaključke na čijoj realizaciji svi zajedno treba da radimo, a prije svih Parlament i Vlada, kao konvencijalni, te policija i pravosuđe kao nekonvencijalni subjekti sigurnosti.