Pored niza aktivnosti kojima nastoje učiniti kvalitetnijim svoj život, članice Udruženja oboljelih od karcinoma "Behar“ imaju i jedinstven hobi putem kojeg žele da slobodne vrijeme utroše u korisnim aktivnostima, ali i da pronađu dodatnu snagu za dušu i um.

One nisu samo žene, majke i sestre, one su prave heroine koje su izvojevale borbu protiv najopakije bolesti današnjice. Sada su sretne osobe, igraju, plešu, smiju se i zabavljaju. 

Grupe za samopomoć 

Osnovano 2011. godine, Udruženje oboljelih od karcinoma "Behar“ okuplja žene sa područja Unsko-sanskog kantona koje boluju ili su prošle kroz proces liječenja malignih oboljenja na različitim dijelovima tijela.

Udruženje vodi Mileva Zulić koja je i sama prebolovala karcinom, i to dva puta. Najprije prije deset godina kada je otkrila karcinom na jednoj dojci, a nakon što joj je uspješno odstranjen, ubrzo je otkrila i drugi na drugoj dojci. Mileva je izvojevala obje teške bitke i danas je, kaže, sretna žena koja život osjeća i živi punim plućima. 

-Sve je počelo tokom susreta u bolničkim čekaonicama, gdje smo razgovarale o tome i razmjenjivale svoja iskustva. Onda se javila potreba da se borimo za naša prava, da vlastima sugerišemo šta nije dobro i da pokrenemo neke radionice kako bi nam bilo lakše, da se družimo i da između sebe razgovaramo i to smo nazvali - grupe za samopomoć - navodi Mileva Zulić, predsjednica Udruženja "Behar".

Odmah su, kaže, imali podršku iz Sarajeva kroz WHEP projekt za osnaživanje zdravlja žena, sada se to zove "Think pink - zajedno smo jedeno“ koji ih podržavaju.

-Svake godine idemo na humanitarnu šetnju. Preko te organizacije bio je jedan projekat gdje imamo edukacije po osnovnim i srednjim školama i mjesnim zajednicama, imamo paketiće za novooperirane, izrađujemo jastučiće u obliku srca i to ovdje šijemo. Obilazimo novoperirane i dodijeljujemo im paketiće, pa tako za karcinom dojke ima jedna umjetna dojka i kreme za prvu pomoć poslije operacije - kaže Zulić.

Kroz zajednički rad u okviru Udruženja "Behar" lakše prevazilaze teškoće koje sa sobom nosi proces liječenja, razmijenjuju vlastita iskustva, pričaju o ishrani, o tome šta neko koristi za imunitet, kakav je postupak nakon zračenja i još o hiljadu drugih pitanja koja je lakše u grupi riješiti. 

-Trenutno imamo oko 80 članova na području cijelog kantona, jer imamo žene iz Ključa, Bihaća i Velike Kladuše jedan broj, a neki ljudi iz drugih gradova žele da nam se priključe i oni što su nekad bili žele da imaju kontakt s nama, mi ih obilazimo i pazimo. Nekoliko godina smo imali stalnog psihologa u udruženju koji je najviše potreban tek oboljelim osobama. Onda smo posmatrali kako se to radi u razvijenim zemljama i zemljama okruženja. Oni imaju psihologa na odjelima onkologije. Onda smo zatražili od lokalnih vlasti da psiholog radi na odjelu onkologije barem jednom sedmično, kao neku vrstu savjetovanja da sprovodi - kaže Mileva.  

Igračke sa puno ljubavi

Pored toga što su hrabre i prave heroine, ove nasmijane i pozitivne žene smislile su sebi i kreativnu radionicu u okviru koje proizvode igračke od platna. Mališanima se posebno sviđaju njihove igračke što i njima pričinjava radost i donosi sreću. 

-To je nešto što nas opušta. Dobili smo nešto materijala pa nam je puno lakše izrađivati. Nismo profitabilna organizacija, ne možemo to prodavati i to poklanjamo. Naši sugrađani nas finansiraju, isključivo od njihovih donacija se finansiramo i bude nam drago kada neku osobu obradujemo sa igračkom kao poklonom. Svakodnevno po sat ili dva radimo na izradi igrački koje pravimo isključivo od prirodnih materijala jer znamo da mame vole da njihova djeca u rukama drže igračke od prirodnog materijala - navodi Zulić.

Imaju, kaže, još i drugih radionica pored psihloške. Naglašava da je bilo teških trenutaka i drugačije ne bi mogli opstati.

-Praktikujemo i jogu kao vrstu duhovne vježbe i to je sad umjesto psiholoških radionica. Mi smo prezadovoljni zbog činjenice da ljudi prepoznaju naš trud i rad, pomažu nas i zovu, a naše mišljenje i našu priču uvažavaju zato što smo hrabri. Najveći cilj udruženja jeste da se žena ne zatvori u kuću i da ne tuguje - kaže Zulić.