Po deset minuta govorili su ministar saobraćaja Adnan Šteta, ministar finansija Amel Kovačević, ministrica pravde Lejla Brčić, ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Damir Filipović, ministar privrede Haris Bašić, ministar rada, socijalne politike, raseljenih lica i izbjeglica Malik Garibija, ministar unutrašnjih poslova Admir Katica, ministar za boračka pitanja Ismir Jusko i ministar komunalne privrede i infrastrukture Srđan Mandić.

Neki od njih navodili su vizionarske projekte na kojima tek treba raditi i djelovali su u pojedinim momentima kao da ih danas tek biraju u Vladu. Drugi su pak u svojim govorima postavljali stvari kao da nikada niko prije njih nije bio na poziciji ministra, da sve od njih kreće, da života nije bilo u Kantonu Sarajevo sve dok oni nisu imenovani...

U pojedinim momentima djelovalo je kao da se "raja" iskupila na druženje, bilo je tu pljeska, dobacivanja, smijeha, ali i suznih očiju.

Završnu riječ dao je Forto.

-Čuli ste od svih koji su se obratili, spominjali su ovaj tim, ponos, to je bio moj zadatak koji sam najavio i obećao. Obećao sam da je moj zadatak da u ovoj raznolikosti iz šest političkih stranaka napravimo atmosferu gdje ljudi žele da rade. U konsultacijama sa bivšim premijerom, a tadašnjim predsjedavajućim Konakovićem, kada sam preuzimao funkciju premijera, on mi daje savjete: imaš moć, dobiješ dnevni red i ti križaš što ti se sviđa li ne sviđa i tako ih natjeraš da rade. I to je bila stvarna moja poluga koju sam mogao koristi. Ali nisam jer sam osjetio da ako bih to potegnuo, imali bismo tri-četiri grupe, gdje svaka za sebe radi. Konaković mi je dao savjet jedine moje moći koje mi Poslovnik i Zakon daju, ali ja to nisam koristio - otkrio je Forto.

Kazao je da je istraživanje o radu Vlade, prezentirano javnosti dan uoči smjene, platila međunarodna zajednica, jer to "oni nisu mogli kako se ne bi pogrešno protumačilo". Obraćanje je završio sljedećim riječima: 

-Neću reći zbogom. Ja ću reći: "Vidimo se", hvala.