Za sada pitomog kestena ima u Konjicu i na području Unsko-sanskog kantona.
Pitali su i zašto preduzeća zadužena za zelenilo, recimo u Kantonu Sarajevo, ne sade orah u parkovima koji su daleko od saobraćajnica.
- Pitomi kesten zahtijeva toplija staništa i dužu vegetacionu sezonu, od prosječne u području Sarajeva. Zbog toga često plodovi ne mogu da sazriju. Dalje, zemljišta na krečnjaku, bogata kalcijem, ne odgovaraju mu. Moguća uspješna sadnja je u južnim ekspozicijama Sarajevskog polja i nižima osunčanim padinama - navodi nam prof. dr. Ahmet Lojo, dekan Šumarskog fakulteta u Sarajevu, i dodaje:
- Pitomi kesten je vrsta koja boluje od opasne zarazne bolesti, raka kestenove kore koja se lahko širi, radi toga je širenje, izvoz sadnica iz područja gdje je bolest prisutna rizično i moraju se provesti odgovarajuće kontrole.
Lojo objašnjava kako Šumarski fakultet nema uvida u politiku i odluke institucija (prvenstveno firme PARK Sarajevo) koje su zadužene za sadnju parkovskih vrsta.
- Orah je vrsta koja zahtijeva veliki prostor, zbog toga se izbjegava sadnja u manjim parkovima. Izvan grada je prihvatljiva sadnja oraha kao vrlo vrijedne vrste, na vlažnijim i dubljim zemljištima. I orah nije naša autohtona vrsta drveća, potječe iz krajeva sa dosta toplijom klimom (od Makedonije do Kavkaza), zbog toga često strada od kasnih mrazeva u Bosni - pojašnjava Lojo.