- Istom odlukom utvrđeno je takođe da odredbama članova 3, 5, 8. i 9, kao i odredbama ostalih članova istog zakona, nisu povrijeđeni vitalni nacionalni interesi navedenih konstitutivnih naroda - saopćeno je iz Ustavnog suda RS-a nakon sjednice održane u Banjoj Luci.

Prema ocjeni Vijeća, propisivanjem iz člana 10. osporenog zakona kojim se za kulturne i druge manifestacije koje se finansiraju ili sufinansiraju iz javnih sredstava određuje obligatorno korištenje ćiriličkog pisma u logu i nazivu manifestacije (kao isključivog pisma ili kumulativno sa latiničkim pismom), kao i normiranjem iz člana 14. stav 2. Zakona kojim se predviđaju kazne za organizatora kulturne ili druge manifestacije ukoliko postupa suprotno obavezi iz člana 10. Zakona, zakonodavac favorizuje upotrebu ćiriličkog u odnosu na latiničko pismo.

- S obzirom na to da konstitutivni hrvatski i bošnjački narod, navelo je između ostalog Vijeće, svoj nacionalni identitet ne povezuju sa ćiriličkim pismom, te kako im je ovakvim propisivanjem uskraćena sloboda u izboru načina ispoljavanja ove identitetske odrednice, Vijeće je utvrdilo da je zakonodavac postupio suprotno obavezi da, na Ustavom utvrđen načini pod jednakim uvjetima, osigura garancije očuvanja nacionalnog identiteta pripadnika svih konstitutivnih naroda - navodi se u saopćenju.

Propisivanje kazni za nepostupanje u skladu sa odredbama člana 10. Zakona, prema stanovištu Vijeća, dovodi konstitutivni hrvatski i konstitutivni bošnjački narod u neravnopravan položaj u uživanju prava zajemčenih Ustavom, čime su narušene ustavne garancije kojima se osigurava nacionalna ravnopravnost i zaštita vitalnih interesa konstitutivnih naroda.

- Vijeće je utvrdilo da ostali navodi iz dostavljenih obrazloženja Kluba delegata hrvatskog naroda i Kluba delegata bošnjačkog naroda ne ukazuju na povredu nijednog prava iz okvira zaštite vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg konstitutivnog naroda posebno - navodi se u saopćenju.

Vijeće je stanovišta, kako je između ostalog navedeno u obrazloženju odluke Vijeća, da činjenica što se zakonodavac opredijelio da osporenim zakonom uredi određeno nematerijalno kulturno naslijeđe sa kojim se u potpunosti identifikuje jedan od konstitutivnih naroda, te što je propustio da istovremeno i u okviru jedinstvenog zakonskog rješenja uredi i odgovarajuće nematerijalno kulturno naslijeđe sa kojim se identifikuju druga dva konstitutivna naroda, ne predstavlja, sama po sebi, povredu vitalnog nacionalnog interesa tih naroda.

Zakon o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma je Narodna skupština RS-a izglasala na sjednici održanoj 15. septembra.