Woolhouse, jedna od osoba koja je bila zagovornik zaključavanja i karantina. Tada je to vidio kao kratkoročno hitno rješenje doneseno u vrijeme kada nisu imali nikakvih boljih rješenja.

Ono što je od starta bilo jasno je da će, jednom kada počne popuštanje mjera, krenuti novo širenje virusa među populacijom.

Problem je što tokom ovih mjeseci nije pronađena nikakva alternativa karantinu i zaključavanju i za mnoge stručnjake koji su učestvovali u donošenju mjera jedina strategija je bilo čekanje vakcine i nada da će se stvar sama riješiti.

To je nada, ne strategija, smatra Woolhouse i kaže da je sad potrebno pronaći alternativu zaključavanju.

Danas ima drukčiji pogled na ono što se događalo u martu:

- Vjerujem da će historija pokazati da je naš pokušaj kontrole COVID-19 kroz lockdown bila monumentalna globalna greška, lijek koji je gori od bolesti – kazao je Woolhouse, piše express.co.uk.

Naglasio je da više nikada ne želi vidjeti takvo zaključavanje na nacionalnom nivou jer je prijašnji lockdown bio samo odgoda stepena epidemije kojem sada svjedočimo, a pogotovo se nikada ne bismo trebali vratiti u poziciju u kojoj se djeca ne mogu igrati ili ići u školu.

I on danas smatra kako će se šteta koju su zaključavanje i karantin nanijele obrazovanju, zdravstvu i širim aspektima ekonomije i društva pokazati najmanje jednako štetnim kao i sama bolest COVID-19 te trenutno ljudima veću štetu nanose kolateralni efekti zaključavanja nego sama bolest.

Zato bi pri savjetovanju o donošenju budućih mjera trebali učestvovati stručnjaci raznih disciplina, ne samo epidemiolozi i predstavnici zdravstvenih institucija već i obrazovni, ekonomski stručnjaci, psiholozi i drugi.

Što se tiče suživota s virusom, odnosno borbe protiv korone, naglasio je nekoliko mjera koje bi trebale biti učinkovite.

Prvo, treba se fokusirati na mjesta na kojima je rizik najveći, poput staračkih domova i zaštitu starijih ljudi. Škole bi svakako trebalo otvoriti, ali i imati na pameti da će sigurno dolaziti do pojavljivanja žarišta - u tim slučajevima ne treba paničariti, već treba poduzeti sve mjere s kojima bi se ta žarišta smirila.

Kao jedino dugoročno rješenje smatra testiranja na bolest koja su se već pokazala učinkovitima u svijetu sporta.

S takvim testiranjima trebao bi se, barem djelomično, riješiti i jedan od najvećih izazova s kojima se susreću epidemiolozi, a to su asimptomatski prenositelji virusa, kojih je najviše među mlađim ljudima.

Pri tome misli i na testiranja u školama, čime bi se povećala sigurnost i povjerenje u pri povratku učenika u klupe. Naravno, testiranja posebno treba primijeniti i na zdravstvene djelatnike, zaposlenike u domovima za starije i nemoćne, kao i na učitelje i školama i na fakultetima.

Takvo nešto bit će jako skupo, no konačna će cijena biti puno veća ako se ne počne masovno testiranje jer bez toga se život ne može vratiti u relativno normalno stanje.

Posebno je naglasio primjer engleske nogometne lige u kojoj je provedeno oko 40.000 testiranja, što se pokazalo uspješnim te isti princip treba primijeniti i na obrazovanje i biznis.

Mjere koje je naveo - masovna testiranja, posebna zaštita starije populacije te brza kontrola žarišta koja će se sigurno pojavljivati, njegovi su glavni prijedlozi s kojima ćemo se tokom jeseni i zime boriti s koronavirusom.