Srbija se priprema za velike izbore 3. aprila, na kojima će predsjedništvo, parlament od 250 zastupnika, 12 općina i dva grada – uključujući glavni grad, Beograd – biti u igri, ukazuje Dimitar Bečev, bugarski stručnjak za Rusiju, predavač na Oksfordskoj školi za globalne i regionalne studije i saradnik u Centru Atlantskog vijeća za Evroaziju.

U svojoj analizi Bečev ističe da su se nad ovim izborima nadvile ratne prijetnje. Za mnoge, uništenje ukrajinskog Mariupolja, koji ruske snage nemilosrdno granatiraju, budi traumatična sjećanja na Vukovar 1991. Slike ukrajinskih izbjeglica koje se slijevaju u Evropsku uniju bolno su poznate mnogim Bosancima, kosovskim Albancima i drugima na Balkanu.

VEZANI TEKST - Borrell: Evropska unija čvrsto stoji iza Bosne i Hercegovine

Za mnoge ljude, kako strane posmatrače, tako i stanovnike, mogućnost prelijevanja sukoba izgleda suviše vjerovatna. Koliko dugo, pitaju se, prije nego što nacionalistički žar u kombinaciji sa provokativnom retorikom koja dolazi iz Rusije preraste u borbu, recimo, sjeveru Kosova naseljenom Srbima? Iz cinične perspektive, bilo bi glupo od Kremlja da ne iskoristi i ne rasplamsava vatru sukoba, bilo da se radi o naoružavanju proksija, aktivnim mjerama, dezinformacijama ili svemu navedenom.

Ipak, situacija nije tako strašna kao što se čini. Rizici su stvarni. Dok Rusija ima podsticaj da otvori drugi front protiv Zapada, njeni partneri i saputnici na Balkanu mogu mnogo da izgube od eskalacije. Ako Evropa nastavi da obraća pažnju na region i održi pritisak na svoje lidere, mogućnosti Rusije da tamo stvori nevolje bit će ograničene.

Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu i, uprkos neuspjesima, izgleda spremna da dalje eskalira. Zapad je uzvratio ekonomskim sankcijama bez presedana, ali Kremlj je nepopustljiv kao i uvijek. Šta ako podigne ulog i otvori drugi front, upravo u dvorištu Evropske unije, ponovnom rasplamsavanjem sukoba u bivšoj Jugoslaviji?

Oni u regionu koji se sjećaju strahota i stradanja 1990-ih s pravom su zabrinuti. Kosovski premijer Albin Kurti rekao je da je Balkan "u još većoj opasnosti od baltičkih zemalja i Moldavije".

U Srbiji, ogromna većina podržava rusku "specijalnu operaciju". Isto važi i za Republiku Srpsku, entitet u Bosni i Hercegovini. U Beogradu, hiljade demonstranata marširalo je sa ruskim zastavama i plakatima sa natpisima "Krim je Rusija. Kosovo je Srbija" 4. marta. Rat je, u očima mnogih, osveta Zapadu za svu štetu i poniženje koje je nanio Srbima u ratovima 1990-ih i priznavanjem Kosova kao države u februaru 2008.

U međuvremenu, mediji hvale hrabru kampanju Rusije da oslobodi Ukrajinu od nacista i šire teorije zavjere o američkim biolaboratorijama.

U Crnoj Gori, pristalice prosrpskog i promoskovskog Demokratskog fronta blokirale su puteve u zemlji. U Bosni je ruski ambasador Igor Kalabuhov upozorio da će Moskva odgovoriti na svaki pokušaj uvođenja zemlje u NATO, ukazujući na Ukrajinu.

Zapadne sile ozbiljno shvataju ove scenarije. Evropska misija vladavine prava na Kosovu treba da primi dodatno osoblje. EU mirovna operacija, nazvana Snage Evropske unije u Bosni i Hercegovini ili Operacija Althea, pojačava se sa 500 dodatnih vojnika, čime je ukupan broj porastao na 1.100.

VEZANI TEKST - EUFOR-ove trupe u kasarnama OSBiH u Prijedoru, Bihaću i Bijeljini

To je daleko od prvobitnog raspoređivanja NATO-a nakon zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali je i dalje snažan politički signal svim izazivačima problema. Važno je da operaciju Althea podržava NATO u okviru takozvanog Berlin plus aranžmana. To znači da u slučaju nužde, EU misija može da pozove Alijansu, uključujući i američke trupe stacionirane u Italiji.

Kako je kazao visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella tokom posjete Sarajevu:

- Svima koji razmišljaju o destabilizaciji Evrope i Zapadnog Balkana, moja poruka je jasna: Operacija Althea je tu da to spriječi.

Borrellovo upozorenje upućeno je koliko Rusiji, toliko i balkanskim političarima. Pod rukovodstvom Milorada Dodika, Republika Srpska je postala samostalan entitet u svemu osim po imenu dovodeći u pitanje autoritet centralnih državnih institucija. Dodik povremeno prijeti raspisivanjem referenduma o punoj nezavisnosti, a Rusija, koja sjedi u Vijeću za implementaciju mira zaduženom za nadgledanje Dejtonskog sporazuma, daje mu diplomatsko pokriće.

Ruski biznis je napravio prodor u ekonomiju, posebno u energetski sektor. Moskva je pomogla Republici Srpskoj da izgradi svoje policijske snage, koje sada podsjećaju na vojsku - na zaprepaštenje mnogih Bošnjaka. I u Srbiji je Aleksandar Vučić nastavio politiku svojih prethodnika da se zbliži sa Rusijom.

Uslovno pretplaćeni na neutralni status, Beograd je imao koristi od donacija i kupovine vojnih kompleta i iz Rusije i iz Bjelorusije. Također, izvodi zajedničke vježbe sa njima. Moskva u velikoj mjeri kontroliše naftnu i gasnu industriju zemlje. Ruska pravoslavna crkva njeguje bliske veze sa srpskim kolegom.

Ali gledanje na Vučića i Dodika kao na Putinove sluge, spremne da započnu rat po Putinovom naređenju, preuveličava rizik sa kojim se region suočava. Kao lukavi politički igrači, ovi lideri su uvijek davali prioritet sopstvenim interesima.

VEZANI TEKST - Evopski prijatelj Kremlja: Koju igru igra Vučić?

Oni rado posluju sa Rusijom kada im to odgovara, ali i uživaju u pogodnostima bliskosti sa Evropskom unijom. Zatim, tu je i Kina koja je uložila u Srbiju i pomogla Vučiću tokom pandemije, kada je prenosio vakcine susjedima i besplatno vakcinisao svoje građane. Dodik, koji se našao pod američkim sankcijama, također pravi balans.

Na nedavnom saslušanju u Evropskom parlamentu, on je uvjerio članove da ne planira da Republiku Srpsku pretvori u balkansku verziju Donjecka i Luganska. Razvod sa Zapadom nije na planu ni za Banju Luku ni za Beograd, a još manje za bilo koga drugog u bivšoj Jugoslaviji.

Crna Gora i Sjeverna Makedonija su ušle u NATO 2017. odnosno 2020. godine i nadaju se pridruživanju i Evropskoj uniji. Koliko god Putin ima obožavatelja u tim zemljama (a, budimo iskreni, ima ih dosta), Rusija nije dugoročna opcija.

Ono što žele "Vučići i Dodici" ovoga svijeta jeste da se održe na vlasti. Strano usklađivanje je jednostavno sredstvo za postizanje tog cilja.

Rat u Ukrajini je, dakle, raj. To mijenja razgovor sa dosadnih tema kao što su ekonomske pritužbe, korupcija i zloupotreba moći u geopolitiku. Srbija je doživjela ogroman talas narodnih protesta, fiktivno protiv rudarskog projekta koji je sproveo Rio Tinto, ali, u stvarnosti, protiv nesputane moći koju predsjednik uživa. U Republici Srpskoj Dodiku, koji je na čelu od 2006. opada njegova popularnost, a protivljenje njegovoj vladavini raste. Komfornije mu je u društvu lidera bosanskih Hrvata Dragana Čovića, koji takođe želi da otme vlast iz Sarajeva, nego sa mnogim glasačima bosanskih Srba.

Rusija će nastaviti da podstiče nevolje u regionu, koristeći svoju uobičajenu taktiku ometanja: sponzorisanje antizapadnih grupa, sprovođenje informativnih i propagandnih kampanja, povećanje sajber napada i korišctenje svoje diplomatske poluge da oteža život NATO-u i Evropskoj uniji. Može doći i do nasilja, ali vjerovatnoća nije velika.