Novak Đukić je kao komandant Taktičke grupe Ozren tzv. VRS-a 25. maja 1995. godine naredio artiljerijsko granatiranje Tuzle. Tada je u centru grada ubijena 71 osoba, a više od 150 je ranjeno. Prosjek godina ubijenih bio je 23.

VEZANI TEKST - Imamović: Srbija ne smije u EU dok ne izruči zločinca Đukića; Halilagić: Granatom su pokušali ubiti ideju BiH

Sud BiH 2009. godine osudio je Đukića na 25 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i zato što je naredio granatiranje tuzlanske Kapije. Pet godina poslije pušten je na slobodu nakon što je Ustavni sud BiH, zbog pogrešne primjene zakona, ukinuo presudu. U ponovljenom postupku Sud BiH je preinačio svoju odluku na 20 godina zatvora. Međutim, Đukić je otišao na "liječenje" u Srbiju, gdje i danas slobodno živi.

Sud BiH je raspisao međunarodnu potjernicu za njim. Potjernicu je dobio i Interpol Srbije. Iz susjedne države nakon toga stigla je poruka kako je Đukić i državljanin Srbije, te da oni svoje državljane neće izručivati. 

Govoreći na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a u junu prošle godine, Vučić se u svom govoru osvrnuo i na saradnju Srbije s Haškim tribunalom, te je istakao da je Srbija Tribunalu izručila sve osobe koje su bile optužene za ratne zločine. 

Ambasador BiH u UN-u Sven Alkalaj upozorio je tada Vučića da u Srbiji živi slobodno veliki broj osoba koje su počinile ratne zločine u BiH, te zatražio od Srbije da isporuči ratnog zločinca Novaka Đukića.

- Novak Đukić je slučaj koji najbolje ilustruje vitalnu važnost dosljedne saradnje između tužilaštava, nadležnih vlasti Bosne i Hercegovine i susjednih država Srbije i Hrvatske u skladu s principima međunarodne pravde i vladavine zakona, što je ključno za istragu i procesuiranje ratnih zločina. Đukić je, nakon što ga je nadležni sud u Bosni i Hercegovini osudio za ratne zločine, pobjegao u Srbiju. To je nesumnjivo imalo negativan efekat na saradnju u regionu i šteti dobrim i produktivnim bilateralnim i multilateralnim odnosima u cijeloj regiji. Đukić zbog toga mora biti vraćen da se suoči s pravnim i sudskim posljedicama svojih teških zločina - rekao je Alkalaj.

Đukićev tim odbrane je pokušao provući teoriju da je eksplozija djelo nepoznatih terorista, a srbijansko Ministarstvo odbrane je 2019. u Beogradu čak bilo domaćin promocije knjige za koju se tvrdi da dokazuje da srpske snage nisu odgovorne za masakr na tuzlanskoj Kapiji. 

U novembru 2018. godine Evropski parlament je posebnom rezolucijom ohrabrio Srbiju na njenom EU putu. Evropski parlamentarac iz Slovenije Igor Šoltes predložio je amandman o genocidu u Srebrenici, koji je i usvojen. Ključno u Šoltesovom amandmanu je da priznavanje genocida u Srebrenici predstavlja temeljni korak na putu Srbije ka pristupanju Evropskoj uniji.

Bosna i Hercegovina i Srbija su 2013. potpisale ugovor o izručenju. Ugovor o ekstradiciji ne odnosi se na optužene za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratne zločine, a izručene mogu biti samo one osobe koje ta djela počine nakon njegovog zaključenja.

Upravo iz tog razloga optuženici ili osuđenici za ratne zločine pred Sudom BiH imaju dvojno državljanstvo, BiH i Srbije, što znači da čim pređu granicu susjedna država za njih postaje sigurna kuća i pod zaštitom su Vučića i tamošnje vlasti. 

Osim Đukića u Srbiji žive slobodno Duško Kornjača, optužen za zločine protiv čovječnosti. Kornjača je ugledni ljekar u Novom Sadu. Utočište u Srbiji pronašao je i general tzv. VRS Milomir Savčić, optužen za genocid u Srebrenici. Savčić je imao pomoć u bijegu i pri prelasku granice. Banju Luku je napustio nakon što mu je Sud BH odredio pritvor.  

U Srbiji je slobodan čovjek bio i Milorad Pelemiš, komandant zloglasnog 10. diverzantskog odreda, optužen za genocid u Srebrenici. Pelemiš je preminuo 23. aprila prošle godine. Skrovište u susjeda je pronašao i Tomo Kovač, ratni ministar policije. 

Sud BiH izdao je nalog za raspisivanjem potjernice za 130 osoba zbog ratnih zločina među kojima su 63 osobe protiv kojih je potvrđena optužnica, dok su ostali pod istragom. Potjernice su raspisane za deset pravosnažno osuđenih jer se nisu javili ili nisu pronađeni na adresi prije upućivanja na izdržavanje kazne.

VEZANI TEKST - Kud svi optuženici za genocid, tud i Savčić: "Srbija je utočište svakom ubici iz Srebrenice i BiH"

Dok se na stranici Državnog suda može vidjeti da je pravosuđu nedostupan Milisav Gavrić, optužen u svojstvu zamjenika komandira Policijske stanice u Srebrenici za zločin protiv čovječnosti u julu 1995, njegovog imena nema u evidenciji osoba za kojima je raspisana potjernica.

Ostali koji su optuženi za genocid u Srebrenici, a za kojima su raspisane potjernice su i Radoslav Janković, bivši obavještajni oficir u Odjeljenju za obavještajno-bezbjednosne poslove u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske (VRS), Svetozar Kosorić, nekadašnji načelnik Odjeljenja za obavještajne poslove Drinskog korpusa VRS-a, Tomislav Kovač, bivši zamjenik ministra i ministar MUP-a RS-a, Borislav Stojišić i Rajko Drakulić, nekadašnji komandir i pripadnik Vojne policije Vlaseničke brigade VRS-a te Milomir Savčić, bivši komandant 65. zaštitnog motorizovanog puka pri Glavnom štabu VRS-a koji je nedostupan oko 30 dana otkako je Sud BiH donio rješenje kojim mu se određuje pritvor, objavio je Birn.

Potjernice zbog zločina počinjenih na području Foče raspisane su za Goranom Mojovićem, Slobodanom Ćurčićem i Markom Kovačom, zbog zločina u Vlasenici za Slađanom Pajićem, Zoranom Stuparom i Goranom Tešićem, dok su zbog počinjenih zločina u Višegradu potjernice raspisane za Slađanom Tasićem, Milojkom Kovačevićem i Mladenom Vasiljevićem kojem su na teret stavljeni i zločini na području Rogatice.

Ove godine u Srbiji je šest osuđenih ratnih zločinaca: Vojislav Šešelj, Vladimir Lazarević, Veselin Šljivančanin, Nikola Šainović, Dragan Vasiljković, Vinko Pandurević, podržalo liste i kandidate vladajuće koalicije Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije koje predvode Aleksandar Vučić i Ivica Dačić.

- Evropska unija ima jasan i principijelan stav kada su u pitanju ratni događaji u bivšoj Jugoslaviji. Više puta smo rekli da u Evropi nema mesta za revizionizam, negiranja genocida ili veličanje ratnih zločinaca što je u suprotnosti sa najosnovnijim evropskim vrijednostima - poručila je Ana Pisonero, portparolka Evropske komisije.

Ministarstvo pravde Srbije predstavilo je u septembru prošle godine prijedlog nove petogodišnje Strategije za procesuiranje ratnih zločina. Riječ je o dokumentu koji usvaja Vlada Srbije, a čiji je cilj suzbijanje nekažnjivosti ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije tokom ratova devedesetih.

Prethodna Strategija važila je do 2020. godine, a neki od ciljeva do danas nisu ispunjeni. Strategija je predviđala obavezu potpune saradnje sa Haškim tribunalom i njegovim nasljednikom Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove.

Srbija i dalje odbija da izruči Hagu članove Srpske radikalne stranke Petra Jojića i Vjericu Radeta. Haški tribunal ih je oktobra 2012. godine optužio da su utjecali na svjedoke u procesu protiv njihovog partijskog vođe Vojislava Šešelja.

Bivši vojni policajac Mirko Vrućinić, kojem se u Bosni i Hercegovini sudi za ratne zločine, dobio je u junu 2020. godine državljanstvo Srbije, dva mjeseca prije nego što je pobjegao iz BiH. Optužnice su uglavnom rezultat ustupanja predmeta iz BiH, a ne istrage Tužilaštva u Srbiji.

U oktobru prošle godine Tužilaštvo za ratne zločine Srbije dostavilo je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine 24 predmeta protiv 28 osoba, predmeti su formirani i na njima se već radi. 

- Mislimo da je naša ispružena ruka ostala u zraku. Nema tajnih optužnica u Srbiji, mi smo sve predali Tužilaštvu i pravosuđu BiH. Međutim, pravosuđe BiH nije odgovorilo na isti način - rekao je ministar MUP-a Aleksandar Vulin u Skupštini Srbije dodajući da još nije čuo nikakav odjek s druge strane, a kamoli zahvalnost ili ponudu da srbijansko tužilaštvo uzme optužnice iz Tužilaštva BiH.

Ovo ustupanje optužnica, koje su uz to bile tajne i na temelju njih su na granici hapšeni bh. branitelji, tek je još jedna u nizu političkih farsi u Vučićevoj režiji, kojom u drugi plan stavlja veći problem, a to je da je upravo on zaštitnih ratnih zločinaca u BiH. Stoga, kako je to Imamović i predložio. EU Srbiji treba postaviti uvjet za kandidatski status. Novak Đukić i svi ostali optuženi i osuđeni ratni zločinci.