Četvrtak, 29.07.2021.
FOTO: Muhidin Živojević

Vratio se Šantić u Mostar: Senad napustio Švedsku da bi bolji život osigurao mladima u BiH

Ratne 1993, kao šestogodišnji dječak, Senad Šantić (32) napustio je rodni Mostar sa porodicom – majkom, ocem i bratom. Novi "dom" pronašli su u Švedskoj. Zapravo, na početku su bili bez stalnog smještaja, put ih je vodio od kampa do kampa, živjeli su od humanitarne pomoći, dok se, nakon određenog vremena nisu nastanili u Göteborgu.

Druga klima, drugi jezik, a i neki drugi ljudi..., na sve to se trebalo navići i započeti život ispočetka.

Senad je, priča nam, kao dječak bio povučen, prva dva razreda osnovne škole jedva da je znao na švedskom sklopiti rečenicu, zapravo toliko je, dodaje kroz smijeh, bio "smotan" da je njegova mama bila zabrinuta "kako će sam koračati kroz život".

Dvije decenije poslije, Senad je "iznenadio" majku, ali i Bosance i Hercegovce. Nekada "u svom svijetu izgubljeni dječak", danas je realizovana osoba i uspješni biznismen, koji djeluje u tri grada (Mostar, Sarajevo, Göteborg) i dvije države (Bosna i Hercegovina i Švedska). Prije pet godina hladni Göteborg zamijenio je sunčanim Mostarom, a osim posla u rodni grad ga je vratila i ljubav – Mostarka Jasmina, sada njegova supruga.

Senad je direktor kompanije za informacione tehnologije ZenDev, koja nudi usluge izrade web i mobilnih aplikacija, a za Faktor je ispričao kroz šta je sve morao proći da bi ostvario svoj san.

- Zapravo, moja želja je bila da budem uspješni košarkaš, ali kada sam shvatio da od te priče nema ništa, okrenuo sam se svojoj drugoj ljubavi – informatici. Prve web stranice počeo sam praviti sa 12 ili 13 godina, i naravno, bile su na temu košarke. Nakon srednje škole, prirodno je bilo da studiram informatiku, i učio sam onoliko koliko sam morao da završim - položim ispite jer sam uporedo sa studiranjem radio web stranice. Moja ambicija nikada nije bila da se zaposlim u neku veliku švedsku industriju, iako su nas na fakultetu pripremali upravo za to – da idemo u Volvo ili u Ericson. U te industrije gdje ima najviše posla. Ali meni nije imalo šarma u tome da ja budem jedan od 20.000 radnika u firmi. Htio sam da budem tamo gdje imam više slobode, mogućnosti i prostora za kreativnost – kaže Šantić.

Prva stranica koja mu je donijela ozbiljnije pare odnosila se na zdravlje, zapravo bila je programirana tako da posjetioci nakon što upišu svoje simptome, dobiju dijagnozu – nekad tačnu, nekad ne, ali, ističe Šantić, sve su to pionirske greške i uspjesi na kojima se učiš.

- Nakon toga vidio sam da na tržištu fali stranica gdje kada upišeš jednu riječ, ona ti izbaci 30 primjera kako tu riječ koristiti u rečenici. Pretpostavio sam da bi to moglo biti korisno za studente, i tako je i bilo. Napravio sam tu stranicu za švedsko tržište, i ona je stvarno dobra bila, imala je 5-6 hiljada posjetilaca dnevno. Pa sam tu istu stranicu napravio na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku. Onda su posjete bile do 100.000 dnevno. I kada imaš takvu posjećenost, od toga se već može živjeti – ističe Šantić.

No, želja za usavršavanjem odvela ga je prvo u Ameriku, San Francisco, gdje je radio godinu, a po povratku u Švedsku završio je na master studiju - smjeru poduzetništvo, što će i označiti početak onoga što je uslijedilo – osnivanje firme i vlastitog biznisa.

- Nakon dvije godine studija, na poziv profesora, formirali smo firmu i pravili smo mobilne aplikacije za škole u Švedskoj. Poslije tri godine malo mi je to monotono postalo i opet sam počeo razmišljati šta dalje. Onda sam se sjetio svog kolege Nikole Mirkovića s kojim sam kao dječak igrao košarku. On je bio u Americi 3 godine, pa se vratio u Švedsku. Njegov otac je iz Crne Gore pa smo uvijek pričali da pokrenemo nešto na Balkanu. I udružili smo snage. Ja sam se vratio u BiH, on je ostao u Švedskoj da traži klijente. Želio sam probati kako je živjeti u BiH i za sada mi je lijepo. Što bi se reklo, postao sam sam svoj gazda, nemam šefa. A zapravo je realnost drugačija. Pobjegao sam od jednog šefa, a dočekalo me je 20 jer svaki klijent je šef kojem moraš udovoljiti. Moraš nekome uvijek odgovarati – dodaje kroz smijeh Šantić.

Iako nije u srodstvu sa velikim pjesnikom Aleksom Šantićem, danas vrlo često u svom gradu čuje komentare: "Vratio se Šantić u Mostar". To mu je kaže simpatično, ali nije siguran da će moći do kraja ispoštovati njegove stihove: "Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba, neće vas grijat ko što ovo grije..." jer napominje da je po prirodi slobodnog duha, pa ne može garantovati da u jednom momentu neće otići iz Mostara, a možda čak u Ameriku ili Singapur.

- Ne volim se previše vezati, ne volim da mi se bilo šta nameće. Danas mi je super ovdje, nigdje mi se ne ide. Ali u ideju da treba ostati radi čistog patriotizma ne vjerujem, mislim da ljudi treba da vide svijeta, i da sa tih putovanja pomažu svoju domovinu. U informatici je to moguće, sa bilo kojeg kraja svijeta. Sve u životu prvenstveno treba biti izbor, a ne zatvor – pojašnjava Šantić.

Priliku da rade i usavršavaju se dao je brojnim mladim ljudima u Sarajevu i Mostaru, a u planu ima uvezati se sa bh. dijasporom iz IT sektora, kako bi zajedničkim snagama kreirali važne projekte.

- Moj cilj je da počnemo praviti svoje proizvode, koje ćemo onda nuditi na svjetskom tržištu. Iako IT svijet dosta dobro zarađuje, iz BiH, IT stručnjaci, u poređenju sa kolegama iz drugih zemalja, još su jeftina radna snaga. Želim to promijeniti. Osim toga, raduje me svaki put kada svoje znanje imam priliku podijeliti sa studentima, a na tom polju sam dosta angažovan kroz Fondaciju  budućnosti u BiH (BH Futures Foundation). Ono što im najčešće savjetujem je da uvijek idu s ambicijom da će uspjeti, ali da znaju da su velike šanse i da neće, no to što će izaći iz svega toga je jedno veliko znanje – poručuje Šantić.

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh