Tužilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, ptrivredni kriminal i korupciju Cikotiću stavlja na teret da je između 2009. i 2011. godine, dok je bio državni ministar odbrane, oštetio državu za "gotovo 10 miliona maraka". Da je drugim osobama pribavio znatnu imovinsku korist. I da je sve to učinio tako što je nezakonito pogodovao kupcu iz Hrvatske. Firmi SCOUT.

Kako su ovih dana objavili mediji, "radi se o izvozu i prodaji viškova zastarjelog oružja, municije i vojne opreme. U optužnici se navodi da je Cikotić, nezakonito i zaobilazeći predviđene zakonske procedure, bez upoznavanja svojih zamjenika, kao i Predsjedništva BiH, mijenjao ugovore i zagrebačkom SCOUT-u, umjesto zastarjelog naoružanja, omogućio izvoz kvalitetnije i tržišno traženije vojne robe."

Optužnica protiv Cikotića proslijeđena je na potvrđivanje Sudu BiH.

{$galerijaFotografija}

Vlasnik firme SCOUT Gordan Peranac, kojem je Cikotić navodno pogodovao, međutim, za hrvatske medije je kazao da nikakvog pogodovanja toj firmi nije bilo, naprotiv, da im je pričinjena šteta, a da im svo kupljeno naoružanje nikad nije isporučeno.

Evo šta je o svemu Peranec kazao za Slobodnu Dalmaciju, poslavši pisanu izjavu:

- SCOUT je još 2004. godine, temeljem međunarodnog javnog tendera, sklopio ugovore o kupnji viškova, zastarjelog i neperspektivnog naoružanja i municije, od tadašnjih entitetskih ministarstava čiji je pravni sljednik Ministarstvo odbrane BiH. Realizacija ugovora tekla je jako sporo i nezadovoljavajuće, tako da je isporučena samo manja količina robe, i pokraj brojnih naših urgencija.

Niko od odgovornih osoba ili zaposlenika firme nije poznavao gospodina Cikotića, niti je ikada imao direktan kontakt s njim. Sva komunikacija išla je pismenim putem s Ministarstvom odbrane, a tadašnjem ministru Cikotiću SCOUT je uputio niz urgencija za postupanje sukladno preuzetim ugovornim obavezama na koje se on, odnosno Ministarstvo, u cijelosti oglušio.

Na zahtjev Ministarstva odbrane BiH, a zbog činjenice da nisu raspolagali ugovorenom robom i nisu bili u mogućnosti poštovati preuzete ugovorne obveze, tokom 2010. godine zaključeni su aneksi na postojeće ugovore, kojima je tačno određeno koju robu Ministarstvo još treba isporučiti, pri čemu je strogo poštovana vrijednost ugovora definirana osnovnim ugovorima. Zamjene su isključivo obavljane za robu koja je predmet ugovora, po cijeni definiranoj ugovorom.

Nikakvog pogodovanja SCOUT-u nije bilo, radilo se isključivo o utvrđenju načina na koji će Ministarstvo ispuniti ugovorne obveze, pri čemu napominjemo da nam je do tada isporučeno manje robe nego što smo uplatili. U kakvom je stanju bila isporučena roba, može se vidjeti na fotografijama koje prilažemo.

S obzirom na  to da ni nakon zaključenja aneksa Ministarstvo nije ispunilo obvezu, SCOUT je 2011. podnio tužbu Sudu BiH, u vrijeme dok je Cikotić bio ministar odbrane. Da bi se izbjeglo vođenje skupe parnice, u augustu 2012. godine, kada Cikotić više nije bio ministar, strane su zaključile sporazum kojim je precizno određeno što još treba isporučiti, to jest, što je preostala obveza Ministarstva, a SCOUT je povukao svoju tužbu.

Budući da ni nakon toga Ministarstvo nije ispunilo obvezu, SCOUT je ponovno podnio tužbu, da bi spriječio nastupanje zastare potraživanja. U novoj parnici, Sud BiH je u tri instance donio presudu kojom je potvrđeno da je naše potraživanje u cijelosti osnovano, pa je Ministarstvo odbrane BiH tom presudom obavezano isporučiti preostalu robu.

Ni nakon pravomoćnosti sudske presude Ministarstvo nije po njoj postupilo te ispunilo svoje obveze, pa je 2018. godine pokrenut izvršni postupak, koji je u toku, prije svega zbog izbjegavanja Ministarstva da postupi po pravomoćnoj sudskoj presudi te stalnog opstruiranja sudskog izvršnog postupka od Ministarstva kao izvršenika.

Na navedeni način, SCOUT je pretrpio i još trpi veliku štetu, isključivo zbog postupanja tijela BiH, prije svega Ministarstva odbrane, ali i sudova koji nisu u stanju provesti pravomoćnu i izvršnu presudu. Dakle, ne da se SCOUT-u nije pogodovalo, nego mu je, naprotiv, pričinjena šteta zbog nepoštovanja ugovornih obaveza, kao i neizvršenja pravomoćne sudske odluke, sve od tijela i institucija BiH.

Radilo se o velikim količinama zastarjelog naoružanja i opreme, što je obuhvaćalo desetak milona komada razne municije, hiljade raketa i pripadajućih višecjevnih bacača, haubica, topova, bestrzajnih topova, minobacača, protivavionaca i slično. Uglavnom, od svega davno kupljenog i plaćenog, zagrebačkom kupcu predato je svega pet ili šest posto. Sve ostalo je i danas u skladištima u BiH.

Pa se postavlja logično pitanje: kako je tužilac ustanovio kolika je šteta nastala za Bosnu i Hercegovinu i kako se pogodovalo kupcu u Hrvatskoj ako mu roba nije isporučena?, piše Slobodna Dalmacija.