open-navfaktor-logo
search
Intervju
Vjekoslav Vuković: Trebamo se pripremiti za porez na ugljik, da se ne bismo kasnije hvatali za glavu
Vjekoslav Vuković, dopredsjednik Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine, u intervjuu za Faktor govorio je o porezu na ugljik koji će propisati Evropska unija do 2030. godine i šta će to značiti za BiH i njene izvoznike.
05.06.2023. u 07:47
get url
text
Vjekoslav Vuković

Upozorava da trebamo dobro razmisliti kako se uključiti u ovaj projekat, a da ne izgubimo veliki broj radnih mjesta jer će naši proizvodi biti skuplji i postat će manje konkurentna roba na evropskom tržištu.

Proizvođači iz BiH, ali u drugim zemljama izvan Evropske unije, koji u svojoj proizvodnji ispuštaju ugljen-dioksid suočit će se sa obavezom da plaćaju porez na zagađenje po toni CO2 koja je "ugrađena" u njihovu robu, odnosno koju ispuste u atmosferu tokom proizvodnje konkretne robe. 

Internalizacija eksternih troškova emisija ugljičnog dioksida u obliku poreza na ugljik ima određene učinke na domaćinstva, industriju i cijelu ekonomiju. Dodatno opterećenje potrošnje energije u domaćinstvima porezom na ugljik socijalno je osjetljiva tema. Potrošnja energije, naime, vrlo se malo razlikuje po domaćinstvima i zbog toga bi linearno oporezivanje relativno više opteretilo domaćinstva s niskim dohocima. Zbog toga nastali uvjeti zahtijevaju progresivno oporezivanje. To će utjecati na konkurentnost na osnovu rezultata međusektorskoga cjenovnog modela, a to znači da porez na ugljik kratkoročno povećava cijene u svim sektorima ekonomije i zbog toga smanjenje konkurentnosti. 

Na osnovu sadašnjeg plana, prijelazna faza graničnog poreza će početi do 1. oktobra 2023. godine, on će se postepeno uvoditi od 2026. godine, da bi konačno bio potpuno operativan do 2030. godine, a u BiH malo se priča o ovom projektu. 

Da li je za BiH prihvatljiv ovaj projekat Evropske unije? 

Međutim, tu postoji i stanoviti broj problema. U BiH kada nešto kaže Evropska unija, mi odmah smatramo da je to najbolje rješenje i onda "grlom u jagode" prihvatimo direktivu, a poslije ćemo kukati. Ovo su mega projekti o kojima treba dobro razmisliti, odnosno niko ne kaže ni da su dobri ni da su loši, ali su nam evidentno potrebni. Slažemo se da treba povećati kvote za izvoz zbog naše konkurentnosti i da novci ostaju u BiH i da ne idu bilo gdje drugo. 

Prilikom izvoza određenih roba iz BiH, posebno kada su u pitanju čelik, aluminij, mineralna đubriva i sve ono što proizvodimo na osnovu ispuštanja CO2, BiH će morati plaćati porez na granici sa EU-om, odnosno na granicama zemalja u koje izvozimo neki proizvod. Kako će se to izvesti?

Ukoliko bismo ušli u taj sistem trgovine, mi bismo taj porez plaćali u Bosni i Hercegovini. Predviđeno je da se u BiH iz tog plaćenog poreza investira u obnovljive izvore energije iz kojih bi se onda proizvodila određena vrsta energije koja bi se koristila u proizvodnji metala i đubriva. Tako bi taj čelik dobio naziv "zeleni čelik" i tim automatizmom je ideja da se kvota izvoza čelika poveća u EU, koja je recimo dva posto na 2,5 posto da se dobiju određeni benefiti.

Moramo prije svega utvrditi da li BiH ima dovoljno obnovljivih izvora energije u koju bismo ulagali da podupremo tešku industriju. Da li je naša teška industrija dovoljno konkurentna ili želimo da zadržimo dio proizvodnje u zemlji i da se gotovi finalni proizvodi iz evropskih zemlaja rade u BiH i da bismo tako puno više zarađivali izvozom gotovog proizvoda, a ne sirovine.

Šta je to karbonsko računovodstvo i kako se izračunava porez na proizvode koji se izvoze?

O tome smo raspravljali na jednom od tečaja u VTKBiH, odnosno o "karbonskom računovodstvu". Trenutno porez na tonu ugljika iznosi oko 100 eura u Evropi. U kontaktima na međunarodnim konferencijama razgovarali smo sa ekspertima iz Francuske i Italije koji su već u potpunosti ušli u mehanizme trgovine karbonom. U razgovoru nam nisu direktno rekli trebali to BiH, već su nas savjetovali da uradimo ispitivanje našeg tržišta, koncentracije naše proizvodnje, broja stanovnika, broja automobila koji zagađuju okoliš, broj šumskih gazdinstava, odnosno koliko imamo hektara šume. Kažu što je više šume zasađeno u BiH, trebao bi biti i manji porez na CO2. Bosna i Hercegovina je 60 posto pokrivena šumom. Naš porez na karbon trebao bi biti puno niži u odnosu na jug Španije koja nema ni drveta.

Bosna i Hercegovina ima 1,1 milion automobila. Kada su u pitanju ispušni gasovi CO2 u poređenju sa Francuskom koja ima 100 miliona vozila, u ovom slučaju ne može porez na karbon biti isti. Dakle, imamo milione sitnih parametara koji trebaju ući u sistem, da bismo tačno znali gdje se nalazi BiH. Je li vam to potrebno ili nije. Ako vam jeste potrebno, koji je red koraka da to unaprjedite. Ako vam nije potrebno, trebate definirati kada bi se mogli uklučiti u trgovinu karbonatima, odnosno kojim koracima će se industrija BiH razvijati. To su nam savjetovali predstavnici Francuske i Italije.

Da li Vanjskotrgovinska komora podsjeća vlast šta bi trebalo uraditi?

BiH je dobila direktivu, vjerovatno će to proći kroz određene strukture vlasti. Vijeće ministara BiH će to usvojiti, a onda će se ljudi koji vode ekonomiju zemlje uhvatiti za glavu i pitati se šta ćemo sada?

Vanjskotrgovinska komora provela je niz edukativnih programa. Kontaktirali smo nadležna resorna ministarstva i predočili im naše ideje i kazali da postoje ekspertni timovi o ovom programu i van granica BiH, koji na bazi unesenih podataka koristeći čak savremene metode umjetne inteligencije mogu izračunati da li je vašoj državi to potrebno i u kojem trenutku.

U BiH uvijek bez razmišljanja govorimo da je ono što neko predloži u Evropi ili svijetu da kažemo to je najbolje! Ako je i karbonska trgovina najbolja, moramo utvrditi kada je to najbolje da se i naša zemlja uključi. Vanjskotrgovinska komora BiH ne govori da je ovo dobro ili loše. Definitivno se zalažemo da naša privreda što više izvozi. Međutim, moramo izračunati koliko će biti štete prilikom prligođavanja ulaska u karbonizaciju, a radi se o višemilionskim iznosima. Sve to što bi uložili da čekamo 20-30 godina na povrat uloženog novca, a da li će naše firme biti konkurentne veliki je upitnik? Komora je za to da ne žurimo i obavimo sve moguće pripreme i predračune i da znamo gdje smo.

Koje su to bh. kompanije koje već rade na smanjenju učešća CO2 u svojoj proizvodnji?

Mnoge od bh. kompanija već su na svoj način počeli raditi benifikaciju "zelenim plinom". Kompanija Feal već proizvodi "zeleni aluminij". Da li će se u to uklopiti zenički ArcerolMittal, to mi ne znamo. Postavlja se pitanje da li je nama bolje zadržati 20 hiljada radnih mjesta jer firma nije karbonizirana. Jednostavno nemamo više taj komfor da se naša ekonomija često testira, pilotira... Već 72 posto naših roba izvozimo u Evropsku uniju. Dokazali smo da je kvalitet naših roba zadovoljio njihove najveće industrijske, tehonološke i ostale standarde.

Ako ovo pomaže rasterećenju klimatskih promjena, sve je uredu. Ali ako će nas staviti u zadnji red u lancu čekanja, onda nismo na dobrom putu. Mnogo je otvorenih pitanja i mislim da je ovo vrijeme sazrilo da se konferencijski i na otvorenim forumima glasno i jasno razgovara. Da se uključe naši naučnici, međunardni eksperti i države koje su prošle ovu tranziciju koji mnogo više znaju o dekarbonizaciji.

Direktiva sama po sebi ne znači ništa. Ali treba da uradimo određenu tranziciju i da vidimo kako je ona provedena. Iskreno ni u VTKBiH nemamo red koraka šta bi trebalo poduzeti, ali smo se potrudili da komuniciramo s tim ljudima koji su definitivno radili na tim poslovima.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.