Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pročitalo je iskaz svjedoka koji je govorio o saznanjima o odnošenju tijela srpskih vojnika ubijenih u aprilu 1992. u Velikom parku u Sarajevu. Tužilaštvo je pročitalo iskaz zaštićenog svjedoka "G", koji nije mogao doći u sudnicu jer je proglašen poslovno nesposobnim i određen mu je staratelj.

Svjedok je u iskazu naveo da mu je sestrić bio u jedinici Juke Prazine i da mu je rekao da su u Velikom parku, ispod Vikićeve baze, ubijena osmorica srpskih vojnika. Sestrić mu je kazao da je Prazina njemu i još dvojici naredio da odnesu tijela.

-Rekao je da je odnio tijela. Ja sam mu opalio šamar. Šta mu je trebalo da to radi - kazao je svjedok.

On je naveo da mu je sestrić rekao i ko su egzekutori, ali da je zaboravio, odnosno da se sjeća da je spomenuo Herendu, ali ne i druge osobe. Svjedok je izjavio da je njegov sestrić poginuo 16. maja 1992. godine pod nerazjašnjenim okolnostima, kao i druga dvojica koja su s njim nosila tijela. On je ispričao i kako je 2003. godine bio u društvu ljudi iz bezbjednosnih organa i novinara, i da su razgovarali o Velikom parku. Kazao je da je on ispričao šta je saznao od sestrića, a da je jedan iz grupe rekao da mu je Amir Međić kazao da je učestvovao u likvidaciji s Herendom.

-Ja sam saznao od izvora, koji sad ne mogu reći, da je ubistva naredio Bakir Alispahić, i to je snimljeno, jer je preko telefona rekao: 'Govna treba pobiti', a razgovor je sniman - naveo je svjedok "G" u iskazu.

Odbrana Dragana Vikića kazala je da bi svjedoka pitala da li je tačno da je Međić ustvari vidio ubistva, a ne da je učestvovao u likvidacijama. Braniteljica Adna Dobojlić predložila je da se Međić pozove kao svjedok Odbrane. Ona je napomenula da je Tužilaštvo tokom posljednjih ročišta pitalo svjedoke da li znaju gdje se nalazi Međić i da je Odbrana stupila u kontakt s njim. Kako je navela, on je spreman da svjedoči i uskoro će doći u BiH.

Tužiteljica Vesna Ilić nije se protivila prijedlogu, a Sudsko vijeće je prihvatilo da se promijeni redoslijed izvođenja dokaza, napomenuvši da su i sami planirali na kraju procesa da pozovu Međića. Za ubistva osam zarobljenih vojnika počinjena u Velikom parku u aprilu 1992. godine sudi se Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću.

Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Na suđenju je saslušan i Ahmed Kico, dugogodišnji radnik organa bezbjednosti u penziji. On je rekao da je 1994. godine došao u Sarajevo i da je radio u Upravi za istraživanje i dokumentovanje protivustavnih djelatnosti, koja se dijelom bavila i ratnim zločinima. Kasnije je bio načelnik Odjeljenja za analitiku u Federalnoj obavještajno-sigurnosnoj službi (FOSS). On je kazao da se ne može sjetiti da li je bilo ikakvih podataka u vezi sa zločinom u Velikom parku.

Kico je rekao da je 1994. godine viđao Nedžada Herendu po hodnicima i da je išao kod rukovodioca, ali da nije znao na kojim je zadacima bio angažovan. Svjedok je potvrdio da je poznavao Amira Međića, navodeći da je on promijenio više uprava i da je jedno vrijeme prikupljao informacije iz medija. Nastavak suđenja je zakazan za 19. decembar.