Federalna vlada utvrdila je Prijedlog zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i uputila ga u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku. Ovim zakonom propisani su način, uvjeti i postupak zaštite prava na suđenje u razumnom roku u sudskim postupcima koji se vode pred nadležnim sudovima u Federaciji BiH. Svrha zakona je da spriječi povreda prava i pruži sudsku zaštitu u slučaju njegove povrede.
Osnovni razlog za donošenje ovog zakona je osiguranje mehanizama za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku garantiranih odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, Ustavni sud BiH je u svojoj dosadašnjoj praksi kontinuirano ukazivao na sistemsko kršenje prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku. U tom smislu poduzete su aktivnosti s ciljem definisanja i uspostavljanja efikasnog pravnog lijeka u odnosu na ovo pravo kroz okvir definisan ovim zakonom.
U obrazloženju je navedeno da su pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji se podnosi predsjedniku postupajućeg suda kao prva faza u ostvarenju zaštite ovog prava i zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede ovog prava, koji se također podnosi predsjedniku postupajućeg suda.
Ovo zakonsko rješenje sadrži i odredbe kojima je propisano pokretanje postupka, sadržaj zahtjeva, odlučivanje o zahtjevu, provođenje ispitnog postupka, žalba i nadležnost za odlučivanje o žalbi i pravo na novi zahtjev. Njima je jasno propisan mehanizam zaštite prava na suđenje u razumnom roku kroz podnošenje zahtjeva predsjedniku postupajućeg suda.
Ostvaruje se i preventivna funkcija ovog zakona tako što predsjednik suda, na osnovu blagovremeno podnesenog, potpunog i osnovanog zahtjeva stranke, nalaže postupajućem sudiji poduzimanje radnji u konkretnom sudskom postupku u roku od šest mjeseci, osim ako okolnosti slučaja ne nalažu određivanje dužeg roka.
Sadrži i odredbe koje propisuju zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odnosno sticanje prava, visinu novčanog obeštećenja i isplatu i osiguranje sredstava. Po ovakvom zahtjevu odluku donosi predsjednik postupajućeg suda, a na čije rješenje stranka ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda, odnosno vijeću Vrhovnog suda FBiH, ukoliko je rješenje donio predsjednik Vrhovnog suda FBiH.