Uporedo s agresijom, opsadama, genocidom…, neprijatelji BiH bili su i ostali istrajni u negiranju državnog identiteta i toponima starih stotinama godina. Sve u svrhu zatiranja svega sa bh. prefiksom.

Bosanski Novi, Bosanski Brod, Bosanska Gradiška, Bosanska Kostajnica, Bosanski Šamac, Bosanska Dubica... više ne postoje. Sada su to Novi Grad, Brod, Gradiška, Kostajnica, Kozarska Dubica, Šamac…

- U ovoj sferi sve se dešavalo upravo sukladno definiciji akta masovne i nasilne promjene toponima kao specifične vrste genocida. Historiju je najlakše mijenjati promjenom njenih vanjskih znakova, kao što je njeno tumačenje ili njene oznake sadržane u toponimiji.

Radi se o ogromnom nasilju politike nad imenima gradova, naselja, ulica, trgova i dijelova naših gradova, sa željom da se iznudi gubitak historijskog, civilizacijskog, kulturno-historijskog, vjerskog, etničkog i nacionalnog identiteta tih mjesta i da im se nametne sasvim novi i nasilno uspostavljeni identitet – napisao je svojevremeno rahmetli akademik Muhamed Filipović.

Jedan od najvećih mislilaca u historiji BiH je naglasio i sljedeće:

- Mijenjati ono što se tiče opstanka i legitimiteta cijelih naroda, a ne uvažavati da i oni imaju prava, moguće je samo kad se cijeli narodi, vjerske i druge društvene skupine ne smatraju legitimnim i legalnim u državi, a to je fašizam.

Nema druge riječi da se kaže šta se to nama, po cijeloj Bosni i Hercegovini, dogodilo u pogledu imena gradova, naselja, trgova, ulica i dijelova gradova od devedesetih godina naovamo - poručio je Filipović. 

Išlo se tako daleko, pa se jednog dana Foča preimenovala u Srbinje?! Srećom, kratko je trajalo to mentalno i lingvističko nasilje nad gradom na Drini.

Polaganje isključivog prava na Bosnu i Hercegovinu, osmišljenog u Beogradu još osamdesetih godina prošlog vijeka iz bolesnih umova skandalozne i ratnohuškačke Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) manifestovalo davanju imena naseljima i općinama Srpsko Sarajevo, Srpska Ilidža, Srpsko Goražde…

Da taj mit traje vječno vidjelo se i u nedavnom TV nastupu jednog lokalnog sprskog političara u Bratuncu koji je dao izjavu povodom godišnjice "egzodusa" Srba iz Sarajeva.

- Iskopavali smo posmrtne ostatke naših najmilijih iz sarajevskih groblja kako bi bili ovdje s nama pod srpskim nebom – "ispalio" je novopečeni Bratunčanin.

Ustavni sud BiH je zabranio tu upotrebu pa je umjesto nacionalnog pridjeva, došao geografski termin "istočno". Ista institucija je 2009. godine donijela odluku da je ustavno da se posljednji gradovi s prefiksom države, Bosanski Brod i Bosanska Kostajnica zovu samo Brod i Kostajnica.

U zatiranju viševjekovnih tradicija Skender-Vakuf (neki historijski podaci kazuju da je osnovan još polovinom 15. vijeka) postao je Kneževo. Osnivač grada bio je Ali-Skender.

U pokušaju promjene identiteta vrši se kampanja i na medijima, pa tako na bijeljinskoj RTVBN pojedini voditelji dnevnika koriste ekavicu?!

Gornji Vakuf je ujedno i Uskoplje, mada se nikada tako nije zvao. Četiri stotine godina bio je Gornji Vakuf, da bi mu hrvatski politički prvaci uspjeli dodati i Uskoplje.

Pojam Uskoplje nikada se nije odnosio na ime grada, kasabe, utvrde ili nekog naselja, nego na srednjovjekovnu bosansku župu, kasnije nahiju, koja je obuhvatala mnogo šire područje uključujući susjedne općine i gradove iz gornjeg Povrbasja.

U političkom diskursu predstavnici iz bh. entiteta Republika Srpska uporno godinama za državne institucije koriste termin "zajedničke". Nemaju uporište za to u Ustavu BiH, nemaju uporište u zdravom razumu, nemaju uporište u logici, ali ne odustaju. 

Bosanskim i hercegovačkim ulicama daju se nazivi po ratnim zločincima poput četničkog komandanta Draže Mihailovića (Istočno Novo Sarajevo) ili jednog od ideologa ustaškog pokreta Mile Budaka (Mostar).