open-navfaktor-logo
search
Tajna najdugovječnijih
U selu 103-godišnjeg Mammadkhana Abbasova čoban je dočekao čak 168 godina
Zemlja Južnog Kavkaza ima nekoliko regija u kojima živi stanovništvo koje navodno trostruko nadmašuje ljudski životni prosjek. To su i Lankaran i Nagorno Karabah. Međutim, Lerik se smatra središtem stogodišnjaka
20.12.2019. u 22:34
get url
text

Mnoga mjesta na svijetu imaju svoje najdugovječnije stanovnike. U Japanu stogodišnjaci žive u Okinavi i zato ju zovu "Zemljom besmrtnih". Campodimele, italijansko je "Selo vječnosti" i svjedoči o zdravoj mediteranskoj prehrani.

U sunčanom kalifornijskom gradu Loma Linda, zajednica adventista Sedmog dana, također su dugovječni jer slave čisti život.

No, postoji još jedan dugovječni kutak svijeta o kojem se toliko ne zna, a dom je jedinog muzeja dugovječnosti na svijetu. Riječ je o Leriku u južnom Azerbejdžanu.

Zemlja Južnog Kavkaza ima nekoliko regija u kojima živi stanovništvo koje navodno trostruko nadmašuje ljudski životni prosjek.

To su i Lankaran i Nagorno Karabah. Ali Lerik se smatra središtem stogodišnjaka.

Selo Lerik

U ovoj smaragdnoj zelenoj zemlji, visoko iznad oblaka u planinama Talysh, prepunoj vijugavih cestica, ljudi su otkrili tajnu dugovječnosti i zdravlja.

U dvosobnom Muzeju dugovječnosti, izgrađenom 1991. i obnovljenom 2010, čuva se više od 2.000 eksponata koji dokumentiraju živote i sjećanja najstarijih stanovnika regije.

Muzej, osim pojedinačnih predmeta, poput primjera radi pegli, kojim su se koristile tri generacije u porodici ili marame i košulje, srebreni vrčevi, zdjele i pletene čarape, postoje i pisma na azerbejdžanskom i ruskom jeziku, a artefakti su toliko stari da je već tinta sasvim blijeda.

No, najimpresivnije su slike koje prekrivaju zidove muzeja i datiraju iz 30-ih godina prošlog stoljeća, a darovao ih je muzeju francuski fotograf Frederic Lachop.

Muzej i službena statistika Azerbejdžana definiraju "stogodišnjaka" slobodnije nego što biste očekivali. Znači da je riječ o svim osobama starijim od 90 godina.

Međutim, još 1991. godine u Leriku bilo je više od 200 ljudi registriranih kao starijih od 100 godina, a ukupno broji 63.000 stanovnika. Danas tamo živi 11 osoba starijih od 100 godina, a lokalno stanovništvo povećalo se na 83.800.

Trenutno najstarija mještanka Lerika je Raji Ibrahimova, stara 105 godina. To je dobra berba, ali blijedi u odnosu na starost koju je cijenio stolar Shirali Muslumov, čoban koji je navodno živio 168 godina.

Na žutim stranicama njegovog pasoša stoji da je rođen 1805, a na njegovom nadgrobnom spomeniku piše da je umro 1973.

Ako je to istina, to bi bila najstarija osoba koja je ikada živjela.

Nažalost, u ranom 19. stoljeću malo ko se upisivao u knjigu rođenih u tako udaljenim selima kao što je njegovo rodno selo Barzavu, tako da ne postoji način na koji bi se dokazalo je li zaista živio tako dugo.

Među onima koji su čestitali Muslumovu bio je i vijetnamski komunistički vođa Ho Chi Minh, koji mu je poslao razglednicu s pozdravom, "Dragi djede".

Čini se da ovaj gen za dugovječnost postoji u porodici. Njegova 95-godišnja kćerka Halima Qambarova kazala je za CNN Travel da se, iako možda neće doživjeti 168 kao njen otac, nada da će živjeti do 150 ili barem kao njen djed koji je doživio 130.

Kad zahladi, većina stogodišnjaka preseli se na više okolnih planina, ali Qambarova je još bila u selu Lerik Barzavu kad su novinari CNN Travela zakucali na vrata njene skromne dvospratnice okružene velikim stablima jabuka i krušaka koje su posađene vjerovatno još u djetinjstvu njenog oca.

Sjedeći kraj prozora, umotana u šal, ona govori i svoj maternji jezik Talysh, dijalekt koji koristi samo 200.000 ljudi, a UNESCO ga je klasificirao kao "ugroženu baštinu".

Pokazuje pasoš, u kojoj se ne navodi mjesec ili datum rođenja, samo godina - 1924. Možda joj je 95 godina, ali u potpunosti je prisutna, komunicira sa svojim praunucima i pokazuje živahni smisao za humor.

Na pitanje o godinama, ona veselo odgovara - "15".

- Britkost uma dio je njihove tajne. Oni se drže podalje od stresa, razmišljaju o životu filozofski, žive dan po dan, bez puno planiranja ili briga o budućnosti - kaže muzejski vodič Halima Qambarova kojoj dan počinje u zoru, jer ne želi predugo spavati niti se izležavati.

- Ustajem čim mi se otvore oči – dodaje.

Cijeli dan provodi radeći u vrtu ili oko kuće. Soba joj je mala, s debelim mekim tepihom i jastucima na podu. Mnogi ovdje radije spavaju na zemlji, sa samo tankim pokrivačem umjesto madraca, jer se vjeruje da je to najzdraviji način za odmaranje leđa.

Suprotno uvriježenom mišljenju, stogodišnjaci Lerika jedu meso, ali su naslijedili naviku konzumiranja svježih mliječnih proizvoda, kao što su sir, maslac, mlijeko i jogurt kojeg zovu ajran.

Zbog ekonomskih razloga, bili su siromašni, nisu imali mogućnost jesti meso u velikim količinama.

Njena kćerka donosi veliki tanjir s kruškama i jabukama ubranim u vrtu, te malo aromatičnog čaja.

Biljni je, cvjetni i osvježavajući. Po povratku u muzej, vodič pokazuje sto sa različitim biljem porijeklom iz Lerika.

- Tajna dugog života je dobra ishrana, minerali u izvorskoj vodi i bilje koje dodajemo u čaj da bismo spriječili bolesti. Ljudi ne moraju uzimati nikakve lijekove, nego samo prirodne lijekove - kaže Qambarova.

Kaže kako nikada nije uzimala nikakve lijekove.

Iza njenih prozora, može se činiti da je selo mirno, ali fizički rad koji seljaci svakodnevno ulažu, neizmjeran je.

Od izlaska do zalaska sunca rade u vrtovima i poljima kao i oko kuće. Šiju i pletu i brinu se za velike porodice.

Takav je bio stil života i Mammadkhan Abbasova, 103-godišnjaka iz sela Jangamiran.

Sjedeći na tepihu, preko puta prozora, stogodišnjak je gotovo potpuno izgubio vid i jedva čuje sina koji mu govori da su stigli gosti. Kad je čuo, počeo je pjevati i moliti, te izgovorio riječi dobrodošlice.

Baš kao i Qambarova, Abbasov je bio čitav život zaposlen na polju i to je radio do prije sedam godina, kada mu se vid pogoršao.

- Oduvijek je bio dobar čovjek i živio svoj život kako treba - kaže njegov sin.

U pogledu hrane, on jede "sve što Bog da" sa samo jednim ograničenjem - nikada ne pije alkohol.

Abbasov svoj dugi život pripisuje svakodnevnoj tjelesnoj aktivnosti koju je dozirao, kako kaže - da umori tijelo.

Uz dobru prehranu iz vlastitog uzgoja, pio je i litar ledeno hladne izvorske vode, koja je bogata mineralima za koje, kako kaže, pridonose dugovječnosti.

Studija iz 2017. godine na Univerzitetu Navarra u Španiji otkrila je da život na visokoj nadmorskoj visini smanjuje rizik od srčanih bolesti, moždanog udara i dijabetesa.

Još jedno istraživanje, koju je uradio Univerzitet u Coloradu Denver iz 2011. godine, otkrilo je da ovi stanovnici neba žive duže.

Dob nekih od ovih proslavljenih stogodišnjaka možda je još uvijek osporavan, ali u Leriku njihova zaostavština živi kroz ljude koji još uvijek poštuju jednostavnu tajnu dugovječnosti: fizička aktivnost, dobra prehrana, puno vode i stav prema životu koji, kako ovi stanovnici kažu, živimo samo jednom, ali ako to učinimo ispravno, sasvim je dovoljno.

 

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.