Srbi i Albanci su u takvom stanju da bi oni dijelove teritorije pod korekcijom prihvatili zarad važnjih stvari, ali u ovom momentu od razgraničenja na Kosovu nema ništa, smatra politički analitičar Dušan Janjić.

Pred nastavak dijaloga Beograda i Prištine u Briselu, koji je zakazan za 7. septembar, Janjić u razgovoru za AA objašnjava dokle se stiglo sa rješenjem pitanja Kosova, šta bi značilo razgraničenje teritorije sa Albancima, kao i koji bi bili efekti za Srbiju, ali i za region, ukoliko bi do razgraničenja došlo.

Kako je rekao, imenovanje zamjenika premijera Kosova Fatmira Limaja za glavnog pregovarača Prištine samo je nastavak novog formata dijaloga koji traje već godinu i po.

- Mi imamo očigledno usporavanje ili jako spor - slow motion proces kad je u pitanju briselski dijalog. Dogovori o ovom novom formatu unutar koga su i ove promjene traju već godinu i po i očigledno je da još uvijek ne postoji potpuna saglasnost, odnosno verbalna pretpostavljam da postoji i znam da Hashim Thaci i Aleksandar Vučić po pitanju tog novog formata nisu pokazivali neke veće razlike, osim što je Srbija imala više insistiranja na ulozi Rusije - navodi on.

O ideji razgraničenja, koja bi, kako se spekuliše u medijima, mogla da bude jedna od tema nastavka dijaloga u petak, 7. septembra, Janjić kaže da "svi o tome pričamo kao da znamo o čemu je riječ".

- Meni se dvoje ljudi klelo da je vidjelo dva papira, jedan je stranac, jedan je domaći i niko od njih nije mogao da mi kaže gdje su linije. Dakle, to vam je slična situacija kao dogovor Tuđman - Milošević. Dakle, papir postoji. Papir odavno postoji, ali nažalost, nije autohtoni papir. To je papir koji je došao, kako to Rusi sami kažu, četvrtom linijom federalne službe do izvršilaca na teren - ističe.

On kaže da je sada ideja razmjene teritorija, koja je zapravo trebalo da se definiše kao normalizacija odnosa sa razgraničenjem, uzdrmana, iako je za nju "pripremljena i propaganda", te da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već mjesec i po dana vodi propagandu prebacivanja odgovornosti na opoziciju, na kritičare, strane agenture.

Iz svega toga se, kako naglašava, pokazalo da su i Srbi i Albanci u takvom stanju da bi oni dijelove teritorije pod korekcijom i prihvatili za neke njima važnije stvari.

- Kosovu je ipak važnije da ono bude priznato, da bude članica UN i da nekako krene razvoj, taj normalan život, a nacionalistima na vlasti u Srbiji je važno da kažu da smo nešto dobili, a oni ne znaju da ako dobiju mir, to za njih nije dobitak. Ako dobiju normalizaciju, ako dobiju komšiju koji sarađuje, a to su Albanci, oni su dobili više nego da razmijene pet sela. Dakle, ja to ne isključujem i zato sam vrlo oprezan i na tu opasnu igru koju igraju, naravno, ali u ovom momentu od razgraničenja nema ništa, neće ni biti, jer njegova osnovna ideja je da se sa drugim po religiji i etnicitetu ne može živjeti - zaključio je Janjić.

Upitan kakve bi efekte razgraničenje imalo ako i kada bi do njega došlo, analitičar odgovara da bi kolateralni efekat bio prisutan i u Srbiji, ali i regionu. Da se granice ne mogu mijenjati postoje dva razloga, smatra Janjić, i oba su bezbjednosna.

- Taj prvi je nesigurnost o tome šta će se desiti kao kolateralni efekat ako se ijedno selo po etničkom principu razmijeni. Kakav će to uticaj imati na Makedoniju, sjever Crne Gore i Srbije, onaj jugozapad koji zovemo Sandžak, kakav će to uticaj imati na Bosnu i Hercegovinu. I već ste vidjeli oglašavanje raznih političara i uglavnom svi govore negativan (efekat) iz prevencije i iz straha, jer sukobi nisu završeni - kaže Janjić.

Prema njegovom mišljenju, promjena granica mirnim putem je moguća, ali samo uz dogovor svih.

- Dakle, ja ne isključujem da će u nekoj perspektivi, kad se stabilizuje BiH i riješi se taj problem bezbjednosti, možda i doći do ozbiljnih korekcija granica da bi se ti etnički apetiti i vjerski, koji su u čitavom svijetu narasli, koliko-toliko zadovoljili - zaključuje Janjić.