Inicijator sastanka bio je načelnik Interne klinike UKC-a Tuzla prof. dr. Nermin Salkić, a osim njega, sastanku su prisustvovali i prof. dr. Lejla Osmančević, medicinska direktorica, dr. Šefik Hasukić, direktor za naučno-istraživački rad, prof. dr. Mirna Alečković, šefica Odjela za transplantacije na Odjeljenju za nefrologiju, prof. dr. Jasmina Smajić, načelnica Klinike za reanimaciju i anesteziju, te dr. Nerhela Mujačić, transplant koordinator.
Prema podacima Udruženja u FBiH, na transplantaciju bubrega čeka 240 pacijenata, a taj broj je vjerovatno i veći s obzirom na to da 3.000 ljudi redovno ide na dijalizu.
- Dobili smo obećanje ljekara koji se bave trasplantacijama da će biti pokrenute transplantacije organa od živih srodnika. Radi se o pacijentima koji već imaju donore. Za maj su planirane dvije, a onda bi svakog narednog mjeseca bi trebali imati po jednu transplantaciju - kaže Eldina Softić, potpredsjednica UDiTB FBiH.
Transpalantacije bubrega se pored UKC-a Tuzla rađene su i na Kliničkom centru univerziteta u Sarajevu (KCUS), ali je cijeli proces poremetila pandemija koronavirusa. U jeku pandemije nije bilo moguće raditi transpalnatacije sa živih donora, a kada je to bilo dozvoljeno kod nas nije bilo vakcina protiv koronavirusa. Transplantacije s umrlih donora bile su otežane jer je tokom pandemije bio veliki pritisak na anesteziologe, koji su veoma bitan dio lanca transplantacije.
UKC Tuzla radi i transplantacije jetre, a prema podacima Udruženja, na taj organ čeka oko 20 pacijenata. Transplantacije srca u BiH se ne rade, iako ima desetak pacijenata kojima je potrebna.
- Takvi zahvati u BiH se događaju zahvaljujući upornosti pacijenata i ljekarima koji imaju entuzijazam i volju da rade. Sam sistem nije uređen. Mi nismo dio Eurotransplanta i ne možemo biti jer nemamo ministarstvo zdravstva na državnom nivou, a bilo kakve podjele u ovom sistemu velika su otežavajuća okolnost - kaže Eldina Softić.
Prof. dr. Mirna Alečković-Halilović, šefica Odjela za transplantacije na Odjeljenju za nefrologiju UKC-a Tuzla i članica Svjetskog udruženja nefrologa, kaže da su građani veoma važan segment lanca koji vodi do transplantacije organa.
- Treba razgovarati s ukućanima o doniranju organa i dati do znanja da li smo za to. Dakle, ne govorimo samo o donorskim karticama, nego o izražavanju stava. Znalo se dešavati da porodica ne daje saglasnost za doniranje organa jer o tome nikada nisu razgovarali i onda nema realizacije transplantacije, koja bi u protivnom bila moguća - kaže dr. Alečković-Halilović.