Izraelski arheolozi otkrili su baziliku iz vremena Bizantije sagrađenu pod carem Justinijanom i ukrašenu zadivljujućim mozaicima i staklenim prozorima, kao i natpisom koji crkvu posvećuje neimenovanom "slavnom mučeniku". Identitet mučenika ostaje misterija.

Crkva datira iz 6. stoljeća, a otkriveno je uoči planirane izgradnje novog naselja u gradu Beit Šems, zapadno od Jerusalema, prenio je Haaretz. Izraelsko ministarstvo za antikvitete već tri godine vrši iskopavanje, rekli su arheolozi prilikom otkrivanja nalazišta u srijedu.

Crkva je ostala popularno hodočasničko odredište tokom ranog islamskog perioda. To je samo po sebi doprinijelo dugogodišnjoj raspravi među učenjacima o tome koliko je bilo nasilno i iznenadno muslimansko osvajanje Svete zemlje i posljedično obraćenje stanovništva.

Izgrađena prema standardnom planu bazilike, sa centralnom kupolom i dva uzdužna prilaza, crkva je bila ukrašena zamršenim mozaicima koji prikazuju biljke, ptice i geometrijske dizajne, kao i raznobojnim freskama koje su obložile zidove.

Vjerski kompleks prostirao se na 1.500 kvadratnih metara i imao je nekoliko dodatnih prostora povezanih s glavnom zgradom, uključujući veliko dvorište ispred ulaza u crkvu.

- I bazilika i dvorište su ogromni za to razdoblje - veće od većine bizantijskih crkava koje se nalaze u Svetoj zemlji - kaže Benjamin Storchan, direktor za iskopine pri Izraelskom ministarstvu za antikvitete.

U dvorištu su istraživači otkrili netaknuti grčki natpis kojim se ovo sveto mjesto posvećuje sjećanju na "endoxo martis" - slavnog mučenika.

- Identitet mučenika nije poznat, ali izuzetno bogatstvo strukture i njeni natpisi govore da je ta osoba bila veoma važna - rekao je Storchan.

Naučnici se okreću drevnim spisima u pokušaju da odgonetnu identitet misterioznog mučenika. Uglavnom čitaju priče o hodočašću i popisima ranokršćanskih mučenika kako bi pokušali identificirati ovu svetu ličnost, ali dosad je nisu uspjeli precizno utvrditi.

Ono što znamo jest da je lokacija crkve, u dolini izvan bizantijskog seoskog grada Beit Nativ, na neki način povezana sa životom mučenika.

- Nema smisla graditi takvu monumentalnu strukturu na dnu doline, osim ako to ne označava mjesto smrti ili naknadno sahranjivanje mučenika - kaže Storchan.

Tekst u dvorištu kaže da je gradnja crkva dovršena 542. godine i da je glavni dobročinitelj i opat manastira imenovan kao neko zvan Malchos. Kako je to uobičajeno semitsko ime, koje se u raznim izvorima pojavljuje mnogo puta, teško ga je dalje identificirati, kaže arheolog.

Unutar bazilike arheolozi su mogli pristupiti kripti u kojoj su možda nekada bili mošti neimenovane svete osobe, izložene u podzemnoj komori.

- Otkriveno je samo nekoliko crkava u Izraelu sa potpuno netaknutim kriptama.Jedna vodi dole u odaju, a druga vodi nazad u molitvenu dvoranu. To je omogućilo velikim grupama kršćanskih hodočasnika da posjete to mjesto - rekao je on.

Prvobitno podignuta za vreme Justinijanove vladavine (527-565.), crkva je dodatno proširena novcem koji je donirao car Tiberije II Konstantin, koji je vladao od 574 do 582.

Konstantinovoj ličnoj uključenosti u ovaj projekt svjedoči još jedan grčki natpis pronađen u velikoj prigrađenoj kapeli i datiran je na 583. godinu - godinu dana nakon Tiberijeve smrti. Kapela je vjerovatno trebala da ovjekovječi nedavno preminulog vladara, čiji je lik evociran velikim carskim orlom s raširenim krilima koji se pojavljuje u mozaiku u središtu kapele.

- Brojni pisani izvori svjedoče o carskom finansiranju crkava u Izraelu, međutim, malo se zna iz arheoloških nalazišta poput onog koji je pronađen u Beit Shemeshu - kaže Storchan.

Nakon muslimanskog osvajanja Svete zemlje u prvoj polovici 7. stoljeća, kompleks se i dalje koristio, a mučenik je obožavan, o čemu svjedoči oko 300 glinastih svijeća iz ranog islamskog perioda koje su pronađene u kripti.

Crkva nije uništena i napuštena je netaknuta u 9. stoljeću - vjerovatno zbog "ekonomskog gušenja" uzrokovanog smanjenim protokom kršćanskih hodočasnika i sve većom stopom prelaska mještana na islam.

- Našli smo ulaze u crkvu "zapečaćene" krupnim kamenjem, što znači da su posljednji ljudi koji su bili ovdje znali da moraju otići, ali imali su vremena da zatvore vrata i nadali su se da će se vratiti - kaže on.

To signalizira da, barem na ovom području, nije došlo do vala nasilnih razaranja i masovnih prisilnih konvertovanja povezanih s islamskim osvajanjem.