Istakao je da je potrebno reformisati Izborni zakon BiH da bude u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i da je potrebna politička debata. 

VEZANI TEKST - Čovićev prijedlog Izbornog zakona: Rasistički, kroz institucije želi progurati UZP projekat HZHB

- Izborni zakon ovakav kakav jeste, ne može biti pravni uslov za dalje evropske procese integracije BiH, sve dok se ne provedu sve presude Evropskog suda za ljudska prava, kojih je nekoliko. One zahtjevaju da građani bez potrebe da se identifikuju kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati imaju pravo da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo BIh, ali i Dom naroda na državnom i nivou entiteta. Izborni zakon je potrebno reformisati, ali ne možete raditi na izmjenama Izbornog zakona, a da ne radite na izmjenama dejtonskog ustava. Presude Evropskog suda, koje su sada minimum i uslov za dobijanje statusa kandidata, zato je neophodno da se mijenja Ustav. A zatim pravnom logikom da idemo dalje da se izvše izmjene i dopune Izbornog zakona. Ne možete mijenjati Izborni zakon bez promjena Ustava - zaključio je on u razgovoru za N1.  

Naglasio je da postoji direktna veza između izmjena Izbornog zakona i Ustava BiH.  

Međutim, prijedlog HDZBiH o izmjenama Izbornog zakona BiH definitivno ne ide u pravcu provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, a kako je to prije izvjesnog vremena potvrdio i lider ove stranke Dragan Čović, a što je kontra tvrdnji profesora Marka, reforma izbornog zakonodavstva može se provesti bez izmjena Ustava BiH. 

Njegovo mišljenje pak ne dijeli predsjednik SDA Bakir Izetbegović, koji smatra da je nemoguće mijenjati Izborni zakona BiH u skladu sa evropskim i presudama Ustavnog suda BiH, a ne mijenjati sam Ustav. Također, Izetbegović je poručio i da se ne može istupati u razgovorima sa maksimalističkim zahtjevima kao što to radi HDZ i predsjednik ove stranke. 

Podsjećamo, presuda u slučaju "Sejdić-Finci" donesena je prije 11 godina, a posljednja u nizu strazburških je ona iz decembra prošle godine u slučaju "Pudarić". Svaka od ovih presuda iziskuje neminovno izmjene Ustava BiH. 

Nakon nekoliko godina, presuda u slučaju "Sejdić-Finci", na neki čudan način u Čovićevoj inetrpretaciji prerasla je u "hrvatsko pitanje", gdje se navodno njome pokušavaju ispraviti i neke nepravilnosti oko izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. 

Šta zapravo želi Čović? Ono što on zagovara kroz izmjene Izbornog zakona BiH uopće nije kako to predstavlja javnosti sprečavanje majorizacije Hrvata. Njegov jedini i isključivi cilj jeste da osigura za sebe, odnosno kadrove HDZ-a, pozicije kako u Predsjedništvu BiH tako i u federalnom i državnom Domu naroda. 

Stoga, Čovića zanima jedino provedba presude Ustavnog suda BiH iz 2016. godine u slučaju "Božo Ljubić". Izmjene Izbornog zakona u skladu samo sa ovom presudom osigurale bi njemu i stranci koju vodi apsolutnu kontrolu nad domovima naroda u FBiH i BiH, dok ga "hrvatsko pitanje" u bh. entitetu Republika Srpska uopće ne zanima, jer to nije njegova glasačka mašinerije. Uz to zanima ga i izbor člana Predsjedništva BiH, odnosno reforma izbornog zakonodavstva, koja bi isključivo "legitimnim i pravim Hrvatima" (njegova ocjena) osigurala poziciju jednog od tri člana kolektivnog šefa države. 

Također, HDZ ne želi implementaciju svih strazburških presuda, kao ni reformu Ustava, već isključivo presude "Ljubić", jer bi jačanjem položaja građana i građanskog koncepta, ova stranka i njen šef izgubili političku moć.