Naime, upravo u aprilu mjesecu 1992. godine, uvidjevši šta se sve dešava u kasarni Solina građani Mjesne zajednice Solina su se organizirali i formirali dvije čete koje su odmah nakon četvrtog aprila i Odluke tadašnje Skupštine općine Tuzla o odbrani grada sve svoje ljudske i materijalne resurse stavili na raspolaganje tadašnjem sastavu rezervne policije, teritorijalne odbrane, a zatim ušle i u sastav Armije RBiH.

Ovom prilikom a sukladno preporukama Kriznog štaba i poštivanja svih epidemioloških mjera održano je nekoliko aktivnosti kao što su obilazak porodica šehida i poginulih boraca, socijalno ugroženih porodica, položeni su vijenci i cvijeće na obilježjima u Solini, a nisu zaboravljena ni mezarja šehida i poginulih boraca.