open-navfaktor-logo
search
Sjednica NSRS-a 17.12.1995.
Transkripti genocida: Šansa da se razgraničimo s Turcima i dokažemo da Alijina multietnička Bosna nije moguća
Na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 17. decembra 1995. godine, tri dana nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu, vođena je rasprava o Srbima u Sarajevu.
23.12.2021. u 09:12
get url
text

Iz zastupničkih diskusija potpuno je jasno da se tada skrojio plan o raseljavanju 150.000 Srba iz Sarajeva, a sve s ciljem da se dokaže kako život u multietničkoj državi nije moguć. Ovo je samo jedan u nizu brojnih dokaza kako sve ono što sada pokušava provesti član Predsjedništva BiH Milorad Dodik nije nešto što mu je preko noći sinulo kao ideja, već plan krojen prije više od dvije decenije. 

VEZANI TEKST - Ko je raselio 150.000 sarajevskih Srba: Prelazite u RS, nemojte ostajati u "Alijinoj državi"!

Zastupnik Dragan Đurić, kako je to navedeno u transkriptu sjednice objavljenom na stranici Memorijalnog centra Srebrenica, kazao je da "moraju prihvatiti sporazum takav kakav je".

- Mi smo posao trebali završiti 1992. Nismo završili, sada da ne ulazim u to, šta je, tu je. Ja moram da kažem, ne zato što sam doveden u situaciju, nisam toliko ni očajan. Taj imunitet prema stranim silama sada treba da ispoljavamo jer sada kada anliziramo ni ja lično nisam znao što danas znam, što mislim da sam saznao. Mi boljih prijatelja u historiji vjerovatno nismo imali od Amerikanaca, vjerovatno korektnijih neprijatelja u historiji nismo imali od Tuđmana i Izetbegovića. Ljudi su sve napisali šta će nam raditi prije 20 godina i 10 godina, prema tome to je vrlo korektno.

Drugo, Amerikanci su nam dali 13 mjeseci, ne nama, srpskom narodu da riješimo pitanje da polupamo Sloveniju, Hrvatsku da radimo šta hoćemo ili da ostanemo u onoj Jugoslaviji, pa su uveli sankcije tri i po godine, nisu bombardovali do Goražda, koliko ja znam da je Goražde bilo beznačajno bombardovanje, da satjeremo, a mi smo se bavili teorizmom i ostalim glupostima. Tukli smo Sarajevo, a nismo pješadijski ulazili. Uradili smo sve što je bilo u našoj moći da satanizujemo ovaj narod zapadno od Drine, vjerovatno u interesu da se preselimo u Srbiju.

Imamo sada šansu, kada je tako kako je, da se konačno razgraničimo sa Turcima. Amerikanci nam pružaju šansu da dokažemo da ne živimo zajedno i da srpski narod neće živjeti, s obzirom na to da nije to tajna, pomalo iseljavamo privredu. Mi trebamo iseliti stanovništvo organizovano, masovno, ne znam ni ja. Nisam rekao sa kesama, ali da pokažemo da ne možemo živjeti zajedno. Popunimo prostore, popunimo prostore od Trebinje pa do Mrkonjića tako da se Turci nemaju gdje vratiti, a naš narod se ne misli vraćati tamo i zaista da dokažemo da ne možemo živjeti.

Mi sada predlažemo da srpski narod, iseljavamo fabrike, a srpski narod da ostane i dokazujemo da je moguća multietnička Bosna. Mi idemo na ruku Aliji, to je realnost. Molim vas da državno-političko rukovodstvo još jednom razmotri pitanje i da se nađe varijanta, pozove se predsjednik općine pa se vidi gdje.

Ako Srbi prezime u Sarajevu, prvo bez fabrika sa Srbijom to neće ići, bit će gladni, a neke koji su učestvovali u borbi zatvarat će ih, neki će se prilagoditi što neće imati izlaz, možemo da budemo i patriote i sve da hoćemo dok nam nije dijete drago i golo i boso, a kada ne budemo imali za šta kupiti djetetu čizme i ne znam šta, ljudi su mijenjali vjeru za to, a kada prezime tamo će biti dokaz svijetu i Aliji da je moguća multietnička Bosna i zajednički život – kazao je Đurić.

Sličnog je mišljenja bio i zastupnik Ostoja Oljača koji je pitao "zbog čega se insistira na nekakvoj lokalnoj samoupravi da zadržimo tamo taj narod, da ih definitivno po mojoj ocjeni izgubimo". 

VEZANI TEKST - Dodikova računica o 50 milijardi: Za jedan prodan stan u Sarajevu, Srbi kupovali dva, u Banjoj Luci i Beogradu

- Zar nije bolje postaviti takav problem međunarodnoj zajednici pa fino svoj narod sa tog područja, ako već nema nikakve druge alternative izvući taj narod, odnosno neka to bude problem međunarodne zajednice da iseli tih 120 hiljada ljudi. Čini mi se da oni neće jednostavno kroz par godina preći na islam i definitivno izgubljeno 120 hiljada ljudi za naš srpski narod na ovim područjima. Mislim da o ovom pitanju nismo dovoljno obaviješteni i da zaista nemamo neke argumente da možemo i našem narodu tamo u našim krajevima da obrazložimo. Vrlo opasno pitanje na koje se vrlo lako zalijećemo neke lokalne uprave. Mi i sada nemamo po ovom sporazumu neke visoke samostalnosti, faktički svedeni smo kao entiteti na neke lokalne samouprave, a kamoli tamo ostaviti toliki broj ljudi, a da ih nismo smjestili, ili će to biti sutra, da tako kažem, rijeka izbjeglica koje nećemo moći smjestiti. Mi od sada moramo pripremati i programe i plan  za taj dio stanovništva. Ostane li ono u Sarajevu po ovakvim načinima, to je za nas izgubljen naš narod – poručio je Oljača.

Osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik pozivao je, podsjećamo, sarajevske Srbe da se isele, da krenu u nepoznato, a u ovom projektu "humanog raseljavanja" učestvovali su i osuđeni zločinci Radovan Karadžić i Biljana Plavšić. Bilo je tu i prijetnji sarajevskim Srbima da moraju napustiti svoje domove, prepadali su ih Alijinim bojovnicima, da će svi biti ubijeni, mučeni... A oni koji su odlučili ostati nazivani su izdajnicima.

Krajišnik je (o čemu postoje i stenogrami) na sjednicama Narodne skupštine RS-a bio najglasniji u zagovaranju da se oko 150 hiljada Srba iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, Rajlovca i Grbavice mora početi iseljavati od 17. februara 1996. godine.

- Ostali su u "Alijinoj državi". Napuštajte i prelazite u Republiku Srpsku. Ako je moja kuća u Zabrđu pripala Federaciji, šta ćete vi tu - bile su njegove instrukcije Srbima sa ovih područja.

Svakog marta u beogradskim i medijima pod kontrolom vlasti u Republici Srpskoj objavljuju se epski tekstovi i TV prilozi u kojima se govori o "egzodusu sarajevskih Srba", ali niko ne spominje da je to bilo "humano raseljavanje" pod dirigentskom palicom SDS-a.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.