Da li građani BiH čitaju manje ili jednostavno nemaju vremena za sajmove, teško je procijeniti, ali sigurno je da nikada kao danas nije bilo lakše postati pisac, s obzirom na to da knjigu, u vlastitom izdavaštvu, možete štampati bilo gdje.

Upravo ova mogućnost izrodila je nekolicinu kvalitetnih autora, a mnogo više onih koji nisu zaslužili da se nazivaju piscima. Ali poplava kiča i šunda nije zaobišla ni književnost.

Ovu pošast za Faktor je prokomentirao scenarist, dramaturg i romanopisac Zlatko Topčić. 

- Davno sam rekao da su došla vremena da nekoliko pisaca ima svog omiljenog čitaoca. Kada ga sretnu, traže mu autogram, a u kafani časte pićem. Sa strepnjom iščekuju mišljenje o knjizi s posvetom jer ih ni omiljeni čitalac ne kupuje. U zemlji u kojoj ne bi znali ni za Andrića da njegov svijetli lik nije na apoenima od 200 KM, mnogi se hrabro usude da objave knjigu, sasvim legitimno uvjereni da njihovo iskustvo treba obnarodovati i uzdići na opći nivo. Ovjekovječiti!

Nikada nije bilo lakše objaviti knjigu jer već za dvije prosječne plaće u Kantonu Sarajevo naš štedljivi stvaralac je može štampati kod jednog od naših ljubaznih i dobrodušnih izdavača. U cijenu je uračunato i predstavljanje rođenja uradka s tri ugledna promotora i isto toliko dremljivih dokonika u publici. Zatim je, uz sitan podsticaj, dugo gleda kako se izležava u izlogu jedne od naših pet knjižara. Daje se zatim na raspolaganje ovdašnjim televizijama, bez taštine uvijek spreman da uskoči u program ako neki gost otkaže. Na ulici očekuje prepoznavanje, oslovljavanje imenom i sažetu recenziju. Kokodače uokolo kao kvočka kada snese jaje. Ukazuje na svoje mjesto pod suncem. Riječ je očigledno o nekom izrazito uspješnom čovjeku i umjetniku, uz bok našim glumcima.

S lica ne skida pobjednički osmijeh, iako ljudi znaju biti nepravedni spram velikog uspjeha naših ljudi. S pravom ukazuje da je Bosna najsvirepija prema svojim najboljim ljudima i tu hroničnu boljku ilustrira svojim stradanjem. Konačno, knjigu s autogramom lično prodaje, a javnim preduzećima nudi ih po akcijskim cijenama. Uskoro, komšiluk definitivno saznaje da u blizini ima poznatog pisca, autora bestselera i dobitnika "više književnih nagrada". S pravom očekuje da bude zapažen i valoriziran. U predstavljanje knjige uloži puno više kreativne energije nego u njeno nastajanje.

Socijalno najspretniji među piskaralima u stanju su da ishoduju i društvena priznanja, čime prestaju biti pisci nego steknu status "književnika". U narednoj fazi počinju da kritički ukazuju na slabosti društva i značaj kulture za našu ukupnu afirmaciju. Ne libe se ni stručnih analiza političke situacije u "zemlji i svijetu". Stvar tako postaje ozbiljna. Vrlo ozbiljna! Dobre knjige su, međutim, rijetke, vrlo rijetke, ali u općoj kakofoniji "drugarskih kritika" i pohvala u rasponu od "odlično" do "genijalno", one skrajnute ne dolaze do izražaja i nepročitane venu prije nego su to zaista zaslužile – mišljenja je Topčić.