Brod Galeb je od ranih 50-ih bio brod Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) i Titova ploveća rezidencija kojom je obišao svijet. Posljednji put je na Galebu bio prije tačno 40 godina, u augustu 1979. godine.

U 27 godina, koliko je brod služio Maršalu, on je na njemu boravio 550 dana, puno manje nego što je brod služio mornarici do raspada Jugoslavije.

Već osam godina ovaj brod je u luci u Rijeci. Čeka se novac za obnovu, a do kraja naredne godine trebao bi postati muzej Titovih putovanja i hotel sa najviše 90 kreveta, jedan od šest objekata koji se pripremaju za Rijeku, evropsku prijestolnicu kulture 2020. godine.

Galeb je buran život imao i puno prije Tita. Sagrađen je 1938. u Genovi za talijansku kompaniju koja se bavila prijevozom banana. Tako je počeo njegov dugi radni vijek. Tri godine kasnije, jer je započeo rat, preuzima ga talijanska Kraljevska ratna mornarica, dobiva naoružanje i postaje krstarica. Čim je krenuo u ratni pohod, u Bengaziju su ga torpedirali Britanci, no Talijani su ga uspjeli dovući do Sicilije, piše 24sata.hr.

Drugi život Galeba počinje 1943., kad ga, renoviranog, nakon kapitulacije Italije preuzima njemačka vojska. Tad dobiva ime Kiebitz i plovi u Kvarner, u koji je postavio više od 5.000 mina. Sudbina je htjela da na kraju i sam završi na dnu Kvarnera, gdje ga je potopila saveznička eskadrila.

Nakon pune tri godine s dna ga je izvukao riječki Brodospas, a izranjanje je trajalo pola godine. Otegljen je u pulski Uljanik te 1952. postaje Titov i školski brod JRM-a.

"Fiatov" motor je Galebove nedaće izdržao sve ove godine.

Trenutno nedostaje 17 miliona kuna za njegovu obnovu, ostala sredstva do potrebnih oko 42 miliona pokrit će se novcem iz EU fondova.

Kažu da ovaj brod ni u vrijeme Tita nije bio luksuzan. Samo su Jovankina i Titina kabina bile od javora, malo uređenije. Dok je ostatak interijera bio u skandinavskom dizajnu. Kažu da su Brozu nudili i da na palubi naprave bazen, ali taj mu luksuz nije bio prihvatljiv. Ali ipak kažu da je na svakom koraku morao imati mali frižider u kojem su se nalazile lubenice, koje je, prema pričama, Tito jako volio.

Galeb je nekada imao ambulantu, veliku salu za prijeme i ples, a kako je Tito bio veliki filmofil, bila je tu i kino dvorana. Od svega navedenog, danas više nema ni traga. Samo zahrđali brod prepun uspomena i ko zna kakvih tajni.

U koliko-toliko dobrom stanju samo je motor, ponos talijanske predratne industrije, kao i prostor ispod palube, do kojeg kiša nije mogla doći.