Četrdesetpetogodišnji Tibor Klindić, cvjećar iz Banje Luke, kaže da je opala popularnost karanfila, kao i da za ovaj praznik prodaju mnogo zumbula, tulipana i jagorčevine iz vlastite proizvodnje.

Porodica Klindić cvjećarstvom se profesionalno bavi od sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tibor i njegov brat od oca su naslijedili posao kojim se počeo baviti njihov djed.

Iako za praznike kao što je 8. mart i Dan zaljubljenih raste potražnja za cvijećem, Tibor Klindić kaže da ih ne voli.

- To ne volim, zato što je to kampanjski posao, svi misle da mogu nešto zaraditi, ali za jedan dan se ne može zaraditi. Mora biti konstantno, ali, eto, to su praznici koji se moraju ispoštvati i tad je malo veća potražnja, ali u biti, nije to više kao što je nekad bilo, ni blizu - kaže Klindić.

S obzirom na decenijsko iskustvo u radu sa cvijećem, kaže da se situacija u ovom poslu mnogo promijenila u odnosu na period prije rata.

- Onda je bilo para, a nije bilo robe, a sad ima robe, ali nema para - kaže Klindić.

Nekad se cvijeće kupovalo i mimo praznika

Na pitanje da li se cvijeće kupuje kada nisu praznici, Tibor pojašnjava da je to prilično slabo, osim za posjete i sahrane, odnosno "ono što se mora".

- Prije se najviše uzimalo za kuću, idu ljudi s posla pa ponesu par cvjetova, sad se to više ne uzima, rijetko ko - kaže ovaj cvjećar.

U plastenicima porodice Klindić u toku su pripreme za proljeće, dok je u cvjećarama sve podređeno 8. martu i pripremanju buketa.

Klindić kaže da, pored brata, snahe i njega, angažuju desetak radnika kako bi stizali da završe sve poslove.

{$galerijaFotografija}

Tibor se posvetio proizvodnji cvijeća, a njegov brat zadužen je za trgovinu. Poslije rata, priča Tibor, i nisu imalo mnogo izbora.

- Nastavilo se raditi ono što se radilo, nešto smo uspjeli napredovati ovih godina - kaže Tibor Klindić.

Kroz smijeh kaže da se više puta pokajao što je nastavio porodični posao, a glavni uzrok za to je nedostatak slobodnog vremena. Pojasnio je da u ovom poslu postoje mirniji periodi, ali i tada se uglavnom priprema za ono što slijedi.

Cvijeće prodaju po Bosni i Hercegovini, a na 2.000 metara kvadratnih pod grijanjem, ukupno se godišnje proizvodi od 150 do 200 hiljada sadnica raznog cvijeća. Balkonsko cvijeće, božićna zvijezda, ciklama, maćuhica, rezane ruže, gladiole, tulipani, najveći su dio proizvodnog asortimana porodice Klindić.

Na pitanje da li neke vrste voli više uzgajati od drugih, Tibor Klindić kaže da je to "sve tu negdje", ali da ipak više voli nove kulture koje su mu izazov, da nešto nauči, mada ni toga više nema jer su isprobali sve što je bilo interesantno.

Kaže da se proizvodnja cvijeća ne isplati i da se više isplati trgovati.

Cvijeće kao paradajz i paprika na pijacama

- Ne možemo se 'tući' sa Holandijom ni kvalitetom ni cijenama, jer oni su napravili podjelu proizvodnje, ako proizvodi ružu, proizvodi samo jednu boju ruže i onda je to ekstra i to su ogromne količine. Ima tržište, berzu, zaštićen, od države osiguran, a mi nemamo ništa. Ima nekih poticaja, ali to je simbolično - ispričao je Tibor Klindić.

Za konkurenciju na domaćem terenu kaže da je ima, ali da je problem što je nelegalna, pa se obara cijena.

- Veliki je problem, to se prodaje na pijacama kao paradajz i paprika. Sve je to bukvalno na crno, porodice rade i to prodaju na tržištu na crno, bez računa, bez registracije, bez ičega. Ali, eto,ljudi preživljavaju. Bolje i to nego da kradu - kaže Tibor Klindić.