Ovaj "duboki" nivo dosade razlikuje se od početnog, površnog nivoa dosade koji doživljavamo dok čekamo na autobuskoj stanici ili čekamo da počne zanimljiva emisija na televiziji. Ipak, ovaj početni uron u monotoniju može nestati provjerom Snapchata, Twittera, Instagrama, TikToka ili Facebooka, što znači da nivoi dosade nikada ne prelaze u zonu kreativnosti.

- Duboka dosada može zvučati kao izrazito negativan koncept, ali u stvari može biti jako pozitivna ako se ljudima pruži šansa za neometano razmišljanje i razvoj - kaže Timothy Hill, sociolog sa Univerziteta Bath u Velikoj Britaniji.

- Moramo priznati da je pandemija bila tragično, destruktivno i iscrpljujuće iskustvo za hiljade manje sretnih ljudi, ali svi smo upoznati s pričama onih koji su u izolaciji pronašli nove hobije, karijere ili smjerove u životu - dodao je.

Hill i njegove kolege ispitali su živote 15 ljudi koji su ili dobili plaćeno slobodno vrijeme ili su zamoljeni da rade od kuće tokom pandemije koronavirusa. Dob, zanimanja i obrazovna pozadina varirali su između učesnika, od koji su svi bili iz Engleske ili Republike Irske.

Sa učesnicima su vođeni strukturirani intervjui u kojima su objasnili kako su proveli vrijeme tokom pandemije, kao i kakva su osjećanja doživjeli. Dok se dosada stalno iznova javljala, tome su se često suprotstavljali društveni mediji i takozvani doomscrolling.

Oni ljudi uključeni u studiju koji su iskusili dublju, duboku dosadu otkrili su da je izazvala osjećaj nemira i praznine. Međutim, došlo je i do ponovnog pokušaja da se popuni ta praznina pa je tako otkrivena ili obnovljena strast za stolarstvom, pečenjem, biciklizam i sl.

Istraživači žele naglasiti da mnogi ljudi nemaju luksuz da samo sjede i ne rade ništa duži vremenski period – i da društveni mediji mogu biti od vitalnog značaja za održavanje odnosa s porodicom i prijateljima. Međutim, kažu da je važno naglasiti kako društveni mediji utječu na naše razmišljanje.

- Problem koji smo uočili je da društveni mediji mogu ublažiti površnu dosadu, ali ta distrakcija oduzima vrijeme i energiju i može spriječiti ljude da napreduju u stanje duboke dosade, gdje bi mogli otkriti nove strasti - kaže Hill.

Ova ideja površne dosade i duboke dosade datira skoro 100 godina unazad iz serije predavanja njemačkog filozofa Martina Heideggera. Heidegger je sugerisao da je dosada izuzetno važan dio života i da ga treba kultivisati.

Zanimljivo je da smo u decenijama od tada osmislili sve više i više načina da izbegnemo dosadu. Naši umovi sada mogu biti ometeni danonoćno, zahvaljujući društvenim mrežama i svemu ostalom što nude pametni telefoni, tableti i računari. Nikada ne morate stati i gubiti se u mislima, ako to ne želite.

Druge studije su također sugerisale da su dosada i povezano lutanje slobodnog uma ključna osnova za kreativnost, zbog čega nam toliko dobrih ideja dolazi pod tušem.

- Ovo istraživanje nam je pomoglo da shvatimo kako kultura koja je uvijek uključena 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici i uređaji koji obećavaju mnogobrojne informacije i zabavu možda popravljaju našu površnu dosadu, ali nas zapravo sprječavaju da pronađemo značajnije stvari. Oni koji se bave digitalnim detoksikacijama možda su na pravom putu - kaže Hill.