No, živjet će uloge kojim je udahnuo život i zbog kojih ga voli masa ljudi. Živjet će i njegove riječi, a govorio je jezikom mudraca uvijek pozivajući na razum i ljubav.

- Ja sam rođen u Banjoj Luci 1943, a onda kako je Banja Luka bila bombardirana, moji su pobjegli u Zagreb i tamo sam živio jedno vrijeme, onda malo u Bosanskom Novom, pa u Rijeci, onda opet u Zagrebu. Ja sam svoj, ali neka me svojataju, meni to ne smeta. Da budem precizan, ja sam iz cijele Jugoslavije. Tu sam ja odrastao i svi ti dijelovi su mi dragi – tako je odgovarao na pitanje da li je više bosanski ili hrvatski glumac.

Mujo, kako su ga prijatelji od milja zvali, uživao je u bezbrižnom životu u Rijeci, radio kao izbacivač na zabavama, a onda ga je baka ugurala u amatersko pozorište. I tako je krenula njegova glumačka priča...

Njegov talent i rad nagrađivani su svim prestižnim nagradama, a sjajna filmska i televizijska karijera osigurala mu je status jednog od najomiljenijih glumaca regije. Ova glumačka legenda slovila je kao veliki profesionalac u svom poslu te je uživao pomagati mlađim kolegama davajući im savjete i ohrabrivajući ih.

Omiljeni glumac brojnih generacija, otac je dvije kćerke i sina. Odigrao je oko 150 pozorišnih uloga te snimio više od 60 filmova i televizijskih serija. Govorio je kako penziju nije imao u planu, a glumi se posvetio sve do kraja života.

- Neugodno je gledati samog sebe. Ima puno filmova koje nikad nisam vidio. Kad čovjek gleda samog sebe sa vremenskom distancom, ne može se oteti utisku - pa to nisam ja. A i često sam nezadovoljan, jer sve mislim moglo je drugačije, trebalo je ovo ili ono... Radije gledam unaprijed – govorio je Nadarević.

Mlađe generacije posebno ga pamte kao Izeta Fazlinovića iz mega popularne serije "Lud zbunjen normalan".

- Moj život je potpuno drugačiji. Način razmišljanja je drugačiji. Na Izeta podsećaju neki likovi iz moje okoline, ljudi koje sam sretao. Bio sam ubica, ubijen, čak sam jednom igrao homoseksualca. Ne moram, dakle, imati ta iskustva da bih ih mogao glumiti. Glumac ima svoje unutrašnje fioke. I ko zna šta je sve u nama i šta sve možemo domašiti – pojašnjavao je Nadarević.

Smatrao je da živimo u svijetu nekažnjenog nasilja i sa time se bilo teško boriti.

- Dosta teško. To djeluje na čovjeka. Čim se probudiš, već su ti pred očima neke nesreće. Ne mogu da razumijem i nikad mi neće biti jasno da neko ko je kriv, ko je nešto pokrao, napravio zločin, bude oslobođen. Sva ova događanja su nam otvorila oči i pokazala da je svijet složen na nepravdi. Danas je pravedan samo onaj ko ima novac. Nažalost, živimo u takvoj zemlji – konstatovao je Nadarević.

Govorio je i da je lakše živjeti "ako čovjek nije umišljen i ako je svjestan da je tako malen ispod zvijezda", kao i da "ne zna da li ima išta ljepše na svijetu od ljubavi".

A imao je i snažnu poruku o ratnim devedesetim...

- Vjerujem i nadam se da nećemo ponoviti pakao devedesetih. Prestrašno bi bilo da ljudi ponovo polude, bolje da dođe do smaka svijeta – jasan je bio Nadarević.