Fadila Šubo, koja je do rata s porodicom živjela u selu Šube kod Foče, rekla je kako je ovo selo bilo muslimansko i kako su bili u dobrim odnosima s nekim od komšija srpske nacionalnosti. Do 6. aprila 1992. godine radila je kao trgovac u Foči, a dan poslije svjedočila je barikadama koje su postavile osobe srpske nacionalnosti u naselju Dragočava.

Nakon toga je s porodicom napustila kuću, te se sakrivala kod Svetozara Prodanovića, a povremeno i u selu Šube, gdje je spavala u nekim kućama.

Ispričala je kako je tokom juna sa Svetozarom otišla u policiju u Foču, gdje je dobila 54 propusnice za muslimansko stanovništvo. Dan poslije, izvjesni Žaga, kojeg je poznavala odranije, došao je s još sedam osoba i naredio im da se okupe svi u određenim kućama ili će u protivnom biti ubijeni jer oni "čiste teren".

Navečer im je došao Spomenko Šolaja i kazao im da bježe jer će "doći Crnogorci i sve će ih zapaliti u kućama", nakon čega je ponovno pobjegla i smjestila se u Svetozarovu kuću. Iz te kuće su je, zajedno s djecom, nekoliko dana kasnije Žaga i izvjesni Gaga automobilom odvezli na Kosavicu, gdje su joj pokazali tijelo, tvrdeći da je riječ o njenom djeveru.

- On je meni reko: "Eno djevera". Vidjela sam tijelo i prepoznala da je Nurija Šubo. On je ubijen 28. juna, a nas su u julu vodili na Kosavicu - kazala je Šubo pojašnjavajući da ta osoba nije bila njen djever.

Nakon toga je odvedena u kuću Adema Šube, gdje je sa više od 50 osoba provela 13 do 17 dana, a 11. augusta, nakon neuspjelog pokušaja odlaska u Crnu Goru, uspjela je doći do Goražda.

Na pitanje tužitelja Mersudina Pružana, svjedokinja se prisjetila da su s njom u kući Adema Šube boravili Hasna Šubo, te Hanka i Zahir Bojko zvani Ibro, koji su ostali na tom području nakon njenog odlaska. Od Hasne Šubo, koja je nakon razmjene u Goražde stigla u oktobru 1992. godine, saznala je da je Hasnu zarobila vojska, koja je htjela da je ubije, ali su ih u tome spriječile komšije.

- Neko je htio da je zakolje, Svetozar nije dao - dodala je svjedokinja.

Tužitelj Pružan predočio je svjedokinji iskaze koje je dala 2008. i 2016. godine, u kojim je rekla da je Miodrag Nikačević zapalio kuće i ubio Hanku Bojko, a da su s njim bili Spomenko Novović, neki Trivun i izvjesni konobar Filipović. U tim iskazima svjedokinja je navela i da su te osobe uzele Hasnu Šubo, tukli je, odveli je u susjedno selo da je zakolju. Navela je i da su u tom selu uhapsili Svetozara i Zahira, koje su zajedno s Hankom odvezli u Foču, gdje su Svetozara i Hanku predali, dok je Zahir odveden, nakon čega mu se gubi svaki trag.

Svjedokinja je potvrdila da je dala te iskaze, kazavši kako se sjeća da je Hasna spominjala Spomenka Novovića, a da joj je 2015. godine Svetozar rekao da mu je "žao što niko nije htio tužiti Spomenka Novovića".

Novović i Pjano su optuženi za ubistva, nečovječna postupanja, zatvaranja i pljačku civila bošnjačke nacionalnosti u periodu od aprila do septembra 1992. godine u mjestima Dragočava, Šube i Potpeće. Na teret im je stavljeno da su, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, policijskih i paravojnih jedinica Republike Srpske (RS), počinili progon kao pripadnici tih snaga.

Ibro Šubo, koji je s porodicom prije rata živio u selu Šube, ispričao je kako su mu dva brata ubijena 28. juna 1992. godine, a da se on od kraja juna sakrivao u šumama i naselju Vikoč. Ispričao je kako su mu braća ubijena kada je naišla "nesretna, srpska policija", te da je jedan ubijen odmah kod kuće, čemu je i on svjedočio, dok su drugog brata odveli. Kasnije je saznao da mu je i drugi brat ubijen, kod žičanog mosta, s kojeg je i bačen.

Svjedok je prisjetio kako se iz Vikoča vratio u svoje selo kako bi osobama koje su ostale pomogao da izađu s teritorije naselja Šube. Kazao je da su određene osobe ostale, te da su "sve one eliminisane u tom vremenu", te da nakon toga Hanku i Ibru Bojko više nije vidio.

U Vikoču je sa onim koji su otišli boravio do konca jula, a nakon napada na ovo naselje, kroz šume su prešli prema Goraždu.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. august 2022. godine u Osnovnom sudu u Foči.