Jedna sutkinja iz BiH skoro tri godine nije dostavila optužnicu optuženim i njihovim braniteljima. Njen slučaj razmatralo je nedavno Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH, utvrdilo njenu odgovornost i "kaznilo" je javnom opomenom!

Međutim, da apsurd bude veći, iako VSTV odluke objavljuje na svojoj internetskoj stranici, "javna opomena", ne podrazumijeva objavljivanje njenog imena, čak ni grada u kojem je ona uposlenica Osnovnog suda.

Kako se navodi u odluci Prvostepene disciplinske Komisija za sudije VSTV-a, izvjesna je odgovorna što je, nakon što je 30.06.2015. godine donijela rješenje o potvrđivanju optužnice, suprotno obavezi suda da dostavi optužnicu optuženom koji je na slobodi bez odgađanja, iako je predmet bio obuhvaćen Planovima rješavanja predmeta za 2016. godinu, 2017. godinu i 2018. godinu, rješenje o potvrđivanju optužnice i optužnicu uputila optuženim i njihovim braniocima 13.03.2018. godine!

Iako je to učinila dvije godine i osam mjeseci nakon donošenja rješenja, dakle, neopravdano kasnila u provođenju jednostavne procesne radnje u vezi s vršenjem dužnosti sudije, čime je, počinila disciplinski prekršaj, ali i Kodeks sudijske etike, njeno ime za javnost ostaje tajna i u odluci umjesto njega i ostalih podataka koji bi mogli naslutiti o kome se radi stoje samo tačkice.

Faksimil odluke: U VSTV-u ne otkrivaju čak ni grad u kojem radi kažnjena sutkinja 

Na nelogičnu praksu da kažnjeni nosioci pravosudnih funkcija budu anbonimni, prije nekoliko dana ukazali i iz Transparency international u BIH (TIBIH) 

Prema njihovim podacima, tokom prošle godine pet sudija i jedan tužilac u BiH kažnjeni su zbog profesionalnih propusta, iako su im već ranije izricane disciplinske mjere. Protiv jednog sudije, koji je čak tri puta kažnjavan, podnesena je disciplinska tužba, ali sva ova imena VSTV krije od javnosti.

Odbili su zahtjev Transparency internationala da dostave ove informacije iz postupaka koji su pravosnažno okončani, iako ih po zakonu mogu držati u tajnosti samo dok traje postupak. Tako nije moguće utvrditi ko je i zbog čega kažnjen, a obrazloženje VSTS-a je da se radi o stvarima povjerljive prirode, piše transparentno.ba, portal TIBiH.

- Odlučeno je da je zaštita procesa donošenja odluka VSTV-a u disciplinskim predmetima, kao i njegova osnovna djelatnost primarna u odnosu na javni interes - navodi se u rješenju VSTV-a.

TIBIH je uložio žalbu na odluku VSTV-a, koju je potpisao predsjednik Milan Tegeltija, jer se radi o informacijama od javnog interesa, a nije naveden ni zakonski osnov po kom se ove informacije uskraćuju građanima.

- Zbog ovakvog pristupa nemoguće je adekvatno pratiti rad pravosuđa, provoditi analize i zahtijevati javnu odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija. Razlog više je taj što je tokom 2018. Ured disciplinskog tužioca utvrdio da su neke sudije, između ostalog, koristile svoj položaj kako bi pribavile neopravdanu korist za sebe ili druge, imale neprimjerene kontakte sa strankom u postupku, namjerno davale lažne informacije i naštetile ugledu sudijske funkcije - navodi se u tekstu transparentno.ba.

Zbog ovoga, dodaju, ali i brojnih drugih propusta, sudijama i tužiocima izrečeno je 29 disciplinskih mjera, ali VSTV krije njihova imena i konkretne informacije o počinjenim prekršajima.

- Sedam nosilaca pravosudnih funkcija je kažnjeno pismenom opomenom koja se javno ne objavljuje, a deset javnom opomenom, u kojoj se opet ne objavljuje ni ko je opomenut, ni zbog čega. Devet nosilaca pravosudnih funkcija je kažnjenjo mjerom smanjenja plate, dvoje razrješenjem, a jedno posebnom mjerom. Javnosti čak nisu dostupni ni podaci u kojoj instituciji rade sankcionisane sudije i tužioci, a na internet stranici VSTV-a dostupne su samo konačne odluke u disciplninskim postupcima, ali u anonimiziranoj formi. Tu se navode samo inicijali nosilaca pravosudnih funkcija, iako ne postoje nikakve zakonske prepreke da njihova imena budu objavljena - kaže se u tekstu.

U TIBiH smatraju da takva praksa VSTV-a obesmišljava institut disciplinske odgovornosti i načelo javnosti rada pravosuđa, jer se podaci kriju od javnosti kao povjerljivi, iako ne postoji ništa povjerljivo u odlučenim predmetima protiv sudija i tužilaca. Pozivanje na povjerljivost samo stavlja sumnju na regulatorne organe i cijelu pravosudnu zajednicu i smanjuje ionako slabo povjerenje građana.