Svjedok Tužilaštva BiH je kazao da ima saznanja da je Radomir Šušnjar zvani Lalco bio prisutan kada je njegova majka nastradala u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Suljo Kurspahić je ispričao da je krajem 1993. godine od rođaka Hasiba Kurspahića saznao za dešavanja u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici.

-U kuću Adema Omeragića su ih ubacili k'o sardine. Ubacili su bombe i zapalili. Vidio je da su vrata napola otvorena. Tada je moj otac Edhem skupa s njim izašao. Hasib je ostao, a moj babo je pobjegao. Majka je ostala unutra i nastradala. Hasib je rekao da se najviše čuo plač djece, prepričao je svjedok i dodao da mu je rođak kazao da su tu bili "Lukići, Mitar Vasiljević i Radomir Šušnjar zvani Lalco".

Kurspahić je napomenuo da Šušnjara poznaje od srednjoškolskih dana te da su kao dječaci igrali fudbal.

Svjedoku je predočen iskaz iz istrage u kojem je rekao da mu je rođak kazao da je tog dana vidio čovjeka s nadimkom Lalco, ali da nije spominjao ime i prezime te osobe. Svjedok je to potvrdio, pojasnivši da jedino Šušnjar ima taj nadimak.

Radomir Šušnjar je optužen za učešće u ratnom zločinu počinjenom kada je u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu prisilno zatvoreno i zapaljeno više osoba bošnjačke nacionalnosti.

Šušnjar je optužen da je, s drugim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) i paravojnih formacija, učestvovao u nezakonitom zatočenju civila bošnjačke nacionalnosti iz sela Koritnik, njihovom pljačkanju i zatvaranju u kuću u Pionirskoj ulici u Višegradu, nakon čega je kuća zapaljena, a na nju su optuženi i drugi pripadnici VRS-a i paravojnih formacija pucali iz vatrenog oružja kako bi spriječili civile da pobjegnu.

Sejdalija Kurspahić je naveo da je njegovo selo Koritnik napadnuto početkom juna 1992. godine, kada je s mlađim muškarcima pobjegao, dok su stariji mještani ostali.

Od svjedoka VG-5, koji je uspio pobjeći iz kuće u Pionirskoj ulici, Kurspahić je saznao, kako je ispričao, da su mještani Koritnika tu bili zatvoreni i da je kuća zapaljena.

-Čuo je vrisku i plač. VG-5 mi je rekao da je vidio moje roditelje u kući i ostale mještane sela. Znao sam da je bilo oko 50 do 60 ljudi tu. Posmrtni ostaci mojih roditelja nisu nađeni - izjavio je Kurspahić.

Suđenje se nastavlja 27. septembra.