Prema zvaničnim podacima Frontexa, u Grčkoj se trenutno nalazi oko 80.000 migranata, čije je krajnje odredište Evropska unija (EU), a u tranzitu svi oni proći će preko teritorije Bosne i Hercegovine.

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik prije dvije godine optuživao je "vlasti u Sarajevu da žele promijeniti nacionalnu i vjersku sliku BiH".

- Bošnjačke stranke hoće da nasele 150.000 migranata i tako promijene nacionalnu i vjersku sliku Bosne i Hercegovine – poručivao je Dodik, dodajući kako neće dozvoliti da migranti ostanu na teritoriji entiteta Republika Srpska, odakle će, ukoliko ih policija pronađe, odmah biti deportovani u Federaciju BiH.

No, pri tome Dodik nije rekao da ti migranti u BiH ulaze upravo preko istočne granice koja se poprilično "labavije" čuva nego li ona prema Hrvatskoj. Tačnije, u ispomoć Graničnoj policiji BiH u tom dijelu Bosne i Hercegovine priskočili su pripadnici MUP-a RS-a, koji u unutrašnjosti (dakle ne na samoj granici) preuzimaju migrante i prebacuju ih u Federaciju BiH. Također, Graničnoj policiji BiH pomažu i pripadnici DKPT-a.

Deseci su razloga zbog čega je posljednjih pet godina problem migrantske krize narastao do te mjere, da je dovoljan mali "ubod igle pa da balon pukne", što bi zasigurno dovelo do haosa u ionako kompliciranoj i uzvreloj situaciji u našoj zemlji.  

Ključni je nedostatak političke volje glavnih političkih aktera u BiH da se ovaj problem sistemski riješi, i koji im služi za međusobna politička prepucavanja i jeftino poentiranje u javnosti. Svojom inertnošću dovode BiH u situaciju u kojoj će migrantska kriza eskalirati i kada se više neće moći uopće kontrolirati, što za sada lokalnoj policiji nekako i polazi za rukom.

Država Bosna i Hercegovina nema strategiju u vezi sa migrantskom krizom, ali ni zvanično potpisan sporazum u Predsjedništvu BiH sa Frontexom koji je parafiran krajem 2018. godine.

Stavljanjem zvaničnog potpisa na ovaj sporazum, snage ove evropske agencije pomogle bi domaćim policijskim agencijama da osiguraju granice i bore se sa ilegalnim migracijama.

Dodik, koji Evropu prepada stvaranjem "terorističkih kampova u FBiH gdje su većinski Bošnjaci", prošle godine usprotivio se da se na istočnoj granici zemlje, prema Srbiji, rasporede pripadnici Oružanih snaga BiH i Frontexa.

- Ja sam to odbio. Tu odluku neće moći donijeti. Oružane snage nemaju tu nadležnost - rekao je Dodik.

Pojasnio je da se kao član Predsjedništva BiH ne može saglasiti s time da se vojska raspoređuje na granici sa Srbijom i Crnom Gorom. Pojasnio je i da je odbio angažiranje Frontexa navodeći da ne želi od Bosne i Hercegovine stvoriti veliki migracijski centar.

- Nisam prihvatio ni uvođenje Frontexa. To bi bila jedna mazohistička odluka jer bi se migranti zadržavali u BiH - dodao je sredinom prošle godine.

Danas imamo sliku da su migranti (tačan broj se ne zna, ali se spekulira da ih je oko 9.000) uglavnom skoncentrisani u Sarajevskom i Unsko-sanskom kantonu.

Nakon što ilegalno pređu iz Srbije i Crne Gore u BiH, uredno se prijavljuju Službi za poslove sa strancima i podnose zahtjev za azil. Na osnovu potvrde koju dobiju, slobodno se mogu kretati 15 dana, što im je otprilike dovoljno da se dočepaju granice sa Hrvatskom koju pređu ili se pak vrate u Veliku Kladušu, Cazin i Bihać čekajući sljedeću priliku.

Ministarstvo sigurnosti BiH, gdje se čelni ljudi prečesto mijenjaju, do sada nije predložilo izmjene Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu BiH i Pravilnika, kojim bi bilo omogućeno da ukoliko se utvrdi da ilegalni migrant dolazi iz države koja je "uređena", nema pravo na traženje i davanje azila, te automatski biva deportovan. Čak i da Ministarstvo sigurnosti BiH predloži ove izmjene, upitno je da li bi bile usvojene u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Ilegalni migranti koji se strateški usmjeravaju prema BiH odlično su upoznati sa konfuznom situacijom u našoj zemlji i to obilato koriste.

Kako Grčka i Sjeverna Makedonija, tako i Srbija na svaki mogući način nastoji da ih se riješi, te ostaju, većina njih, "zaglavljeni" u BiH jer je Hrvatska pojačala kontrolu svoje granice sa našom državom.

U tom se kontekstu svakako može posmatrati i poruka predsjednika HDZ-a BIH Dragana Čovića koju je u nekoliko navrata dao predsjedniku hrvatskog HDZ-a Andreju Plenkoviću, da će on svim silama se truditi da čuva granicu susjedne Hrvatske i EU-a od migranata.

Logično, jer kako migranata nema u entitetu Republika Srpska, tako ih nema ni u kantonima gdje vlada Čovićev HDZ.

Treba svakako podsjetiti i na bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića koji je od 2015. pa do kraja svog mandata samo pričao i zabavaljo javnost svojim stand-up nastupima, a konkretnog ništa nije uradio.

I iz nedavno objavljenog stenograma sa sjednice Predsjedništva BiH, na kojoj se razgovaralo o migrantskoj krizi, javnost je saznala da Ministarstvo sigurnosti BiH nema jasne strategije u vezi sa migrantskom krizom.  

Podsjetimo, samo u prošloj godini Službi za poslove sa strancima BiH prijavljeno je oko 25.000 migranata, od čega je njih oko 23.000 iskazalo namjeru za traženje azila, s ciljem da dobiju dokument na osnovu kojeg će 15 dana moći da se upute prema USK, odnosno dalje prema zemljama EU-a. Najveći broj migranata u prošloj godini evidentiran je iz Pakistana, Afganistana, Bangladeša, Iraka i Sirije.

Granična policija BiH spriječila je ilegalni ulazak 13.251 migranata.

Prema podacima UNHCR-a, u 2019. godini u BiH je ušlo oko 30.500 ilegalnih migranata.

U vrhu prioriteta državne vlasti trebalo bi biti jačanje Granične policije BiH i intenziviranje borbe protiv krijumčarenja migrantima, ali i podrška lokalnim zajednicama u kojim su uspostavljeni privremeni prihvatni centri. Zbog nedostatka političke volje sve to je na dugu štapu.

S popuštanjem mjera koje su na snazi bile tokom pandemije korona krize, na scenu su se vratili krijumčari migranata, koji ih najčešće preko Drine prebacuju u BiH.

Problemom migrantske krize u BiH se bave mediji i tek poneki državni funkcioner, dok su svi ostali okrenuti ka korištenju ovog gorućeg problema za međusobne obračune, politička pozicioniranja i pripreme za izbore. Odgovor na pitanje šta sada kada iz Grčke krenu prema BiH, niko ne daje.

Evropska migrantska kriza započela je 2015. godine tokom koje je oko milion ljudi, migranata i izbjeglica, stiglo u EU. Njemačka je tada širom otvorila svoja vrata, dok su ostale zemlje članice EU-a imale precizirane kvote koliko će koja migranata primiti. Pet godina kasnije, država Bosna i Hercegovina i dalje je bez odgovora i sve se rješava ad hoc. Strategije nema, istočna granica je porozna, ona prema zapadu "zabetonirana", političke volje nema, a problem migranata sveden je bukvalno na dva kantona u kojima su Bošnjaci većina.