Kako se austrijska firma Strabag odnosi prema svojim podugovaračima, građevinskim komapnijama u BiH, svjedoči i slučaj odnosa prema firmi Dinarik.

Kako smo saznali od dobro obaviještenih izvora, Strabag je dobio posao na izgradnji jedne od dionica na Zeničkoj zaobilaznici, na Koridoru Vc. Podizvođač na izgradnji jednog od mostova na ovoj poddionici je firma Dinarik iz Širokog Brijega. Za izgradnju mosta iz Dinarika su dopremili opremu vrijednu 2,5 miliona KM.

Međutim, Strabag je zaplijenio opremu ove firme, uz obrazloženje da ona nije izvršila ugovorne obaveze. Osim toga, kod banaka jer pokrenuo proces naplata bankovnih garancija i to avansnu garanciju i garanciju za izvršenje posla. Međutim pored zapljene imovine Strabag imovinu koristi odnosno nastavlja radove sa opremom koja nije njegova. Zbog ovih razloga postoji osnovana sumnja da je Strabag  učinio krivčno djelo krađe, kako je to propisano Krivičnim zakonom FBiH.  

Problem u cijeloj ovoj priči je što je Strabag sve ove poteze povukao ne poštujući zakone države BiH. Naime, prema važećim zakonima, da bi se aktivirale i naplatile bankovne garancije potrebno je prethodno raskinuti ugovor. Međutim, Strabag je firmu Dinarik pozvao na arbitražni proces za raskid ugovora tek nakon što je aktivirao naplatu bankovnih garancija. Znači Strabag je firmu Dinarik na silu izbacio sa gradilišta te preuzeo njihovu opremu koju redovno koristi. Bahatost Strabaga kao velike korporacije je očigledna i usmjerena je samo na uništenje domaćih kompanija.

Osim toga, pljenidba imovine je izvršena jednostrano, a iz Strabaga su se pozvali na odredbe ugovora, kojegu potpisali sa nadležnim osobama iz Dinarika. Dinarik nikada nije dao ovlast za zapljenu robe niti njeno korištenje, posebno jer je oprema pod zalogom kod drugih banaka. Vrijednost opreme je preko 2.5 miliona eura i kao takva postoji jedina na Balkanu i Strabag obzirom da nema mogućnost da nastavi projekat bez ove opreme istu planira trajno zadržati.

U tom ugovoru, kako tvrde iz Strabaga, nalaze se i klauzule prema kojima imaju pravo zaplijeniti opremu ukoliko Dinarik ne bude izvršavao svoje obaveze. Ovo nije tačno. Dinarik nije mogao dati ovu ovlast jer je oprema već pod zalogom. Ali i da jeste ne postoji propis u BiH koji dozvoljava korištenje zapljenjene opreme. Međutim, kako su nam pojasnili naši izvori, domaći zakoni, koji su nadređeni bilo kakvom poslovnom ugovoru, ne poznaju mogućnost da se jedan ovakav postupak provede, odnosno da bi jedan privredni subjekt zaplijenio imovinu druge firme mora provesti postupak prinudne naplate. Roba nije po zalogom i prema izvorima Strabag  je robu otuđio odnosno počinio Krivično djelo krađe kako je propisano članom 286. Krivičnog zakona FBiH. Pored navedenog Strabag hoće da naplati garancije u iznosu od 1,2 miloiona eura, a opremu je na silu oduzeo i dalje je koristi a pored toga pokreće postupak naplate garancija koje su na prvi poziv. Na žalost nadležna banka iako je upoznata sa svim činjenicama planira ove garancije da plati čime bi nastala nesaglediva šteta i čime bi Strabag učinio još jedno krivično djelo iz člana 271 ZKP jer ovakva naplate nema pokrića niti osnovanosti. Ukoliko se ove garancije naplate novac će otići u Austriju te Dinarik ovaj novac neće moći vratiti i morat će prema Zakonu o finansijskom poslovanju  proglasiti stečaj. Ovakvim postupanjem Strabaga bez posla će ostati oko 200 ljudi, i to naših državljana koji prehranjuju svoje porodice. Država mora zaštiti domaće kompanije od ovakvih malicioznih postupanja velikih stranih korporacija kao što je Strabag. Strabag svjesno ide na to da kompaniju DInarik pošalje u stečaj te tim uveliko oteža postupak naplate štete. 

Na sve to treba dodati i to da je Strabag direktno onemogućio firmu Dinarik da obavi ugovoreni posao, jer nikada nisu dostavili projektnu dokumentaciju, na osnovu koje se gradnja vrši te na vrijeme nisu plaćali svoje usluge.