Vlasti entiteta RS, u skladu sa usvojenom "Informacijom o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture Bosne i Hercegovine i utjecaju na položaj i prava RS-a", žele preispitati zakone kojima su formirane institucije države Bosne i Hercegovine, a od "posebnog značaja" za taj bh. entitet je, kako je zaključila Vlada RS-a na sjednici koja je održana u četvrtak, iniciranje reforme institucija pravosuđa na nivou BiH.

Upravo isticanje potrebe reforme državnih pravosudnih institucija, u kontekstu navodnih spornih odluka visokih predstavnika, ukazuje na stvarne potrebe vlasti u RS-u, predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i njihovim predsjednikom Miloradom Dodikom. SNSD-ova vizija reforme pravosudnog sistema dijametralno je suprotna u odnosu na smjernice Evropske unije, te stavove domaćih i međunarodnih pravnih stručnjaka.

"Prijenos nadležnosti" sa entiteta na državni nivo za SNSD je postao sporan tek kada je postao neusklađen sa interesima te političke opcije, a upravo je rad državnog pravosuđa već godinama od "posebnog značaja" za Dodika i njegove partnere.

Takav je slučaj sa Sudom BiH, koji je osnovan 2002. godine nakon što je u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojen Zakon o Sudu BiH. Najprije ga je usvojio Dom naroda, kojim je predsjedavao SNSD-ov Nikola Špirić, a usvojen je bez glasova protiv i bez rasprave na sjednici koja je održana 25. juna 2002. godine. Raprave nije bilo ni na sjednici Zastupničkog doma od 3. jula 2002. godine, na kojoj je, bez glasova protiv, također usvojen Zakon o Sudu BiH.

Nekoliko godina kasnije, Dodik se predomislio, pa tvrdi da su Sud i Tužilaštvo BiH "neustavne kategorije" koje "postoje samo da bi urušili, ponizili i obesmislili RS".

Za Dodika su, zapravo, sporne krivične nadležnosti Suda BiH, odnosno, kako je nazivaju u RS-u, "proširena nadležnost Suda BiH". Radi se o članu 7. stavu (2) tački (b) Zakona o Sudu BiH, koji toj pravosudnoj instituciji daje pravo da sudi, a Tužilaštvu BiH da krivično progoni odgovorne za krivična djela koja izazivaju štetne posljedice na privredu BiH ili ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice izvan teritorije entiteta ili Brčko distrikta.

Krivična djela na koja se odnosi član 7. Zakona o Sudu BiH neodoljivo podsjećaju na krivična djela koja su se u dosadašnjem periodu stavljala na teret Miloradu Dodiku i njegovim najbližim političkim partnerima, poput, primjera radi, Nikole Špirića.

Nakon što su shvatili da bi im zakon kojeg su sami podržali mogao "doći glave", iz SNSD-a su krenuli u agresivnu kampanju protiv ukidanja "proširenih nadležnosti" ili čak ukidanja Suda BiH, što danas nazivaju borbom protiv "nasilja visokih predstavnika". Još 2015. godine je iz RS-a ponuđen Prijedlog nacrta zakona o sudovima u BiH, koji predviđa ukidanje Suda BiH, a zatim je pritisak na Sud BiH nastavljen kroz neuspješni strukturalni dijalog o reformi pravosuđa.

Koliko su Dodikove optužbe na račun navodne neustavnosti Suda BiH i njegovih "proširenih nadležnosti" utemeljene, pokazuje odluka Ustavnog suda BiH u predmetu "Živković" od 28. marta 2009. godine, kojom je potvrđena usklađenost člana 7. stava (2) tačke (b) sa Ustavom BiH, potvrđujući ne samo zakonitost proširene nadležnosti, već i njenu nužnost kako bi se zaštitile osnovne vrijednosti države.

U korist potrebe postojanja člana 7. ide i mišljenje br. 723/2013 (dio 42) Venecijanske komisije, u kojem se navodi da taj član Zakona o Sudu BiH predstavlja "neophodno jačanje sredstava za borbu protiv kriminala".

U međuvremenu se izbjegavanje mogućnosti provođenja istraga protiv visokorangiranih političkih zvaničnika pokušalo izbjeći kroz izmjene Zakona o krivičnom postupku BiH, što je spriječeno pod pritiskom međunarodne zajednice. Zanimljivo je da su upravo SNSD i HDZ BiH bili najglasniji i najuporniji zagovornici usvajanja izmjena koje bi doslovno amnestirale političare odgovorne za teška krivična djela poput korupcije i zloupotrebe položaja.

U ovaj kontekst se savršeno uklapaju i kritike iz RS-a na račun postojanja i rada Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH i Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koje su dio sistema kojeg Dodik nastoji u potpunosti urušiti.

Insistiranje na "reformskim zahvatima" koji bi rezultirali svođenjem mogućnosti procesuiranja krivičnih djela na niže sudske instance, podložne političkim utjecajima i kontroli, u potpunosti razotkriva namjere aktuelnog režima u entitetu RS, koji pod plaštom navodne borbe protiv "nasilja visokih predstavnika", kako nazivaju odluke koje su sami izglasavali u Parlamentarnoj skupštini BiH, želi eliminirati bilo kakav sistem koji bi mogao sankcionirati krivična djela za koja su odgovorni predstavnici tog režima.