U tekstu pod naslovom "Uništen jeste, ali mrtav nije: 100 godina Željezničara", govori se o stogodišnjoj historiji kluba i dvojici velikana koji su sinonimi kluba - Ivici Osimu i Edinu Džeki.

- Sarajevo nikad ne zaboravlja svoje idole. Nije zaboravilo ni Asima Ferhatovića Haseta, po kojem je stadion Koševo, na kojem su otvorene Olimpijske igre 1984. godine, dobio ime, a niti Mirzu Delibašića, proslavljenog košarkaša slavnog Real Madrida.

Sarajevo ne zaboravlja ni sjajnog Edina Džeku, koji već dugo ne živi u Bosni i Hercegovini, ali njegove fotografije se nalaze u mnogim frizerskim salonima, kafanama... Džekini dresovi se mogu vidjeti na svim štandovima.

Početkom agresije na BiH, Džeko je imao pet godina. U aprilu 1992. godine, Sarajevo je bilo pod opsadom, blokirano, mogli su se čuti pucnji sa svih strana. U to vrijeme i sport je "nestao". Djeca su se prestala igrati u mahalama, a Džeko je morao preseliti sa roditeljima kod nane i dede. Pred kraj opsade glavnog grada BiH, Edin se vratio igranju fudbalu u FK Željezničar - piše El Confidencial, navodeći kako je tokom agresije na BiH, stadion Grbavica bio je prva borbena linija.

Sto godina postojanja kluba sa Grbavice, navijačka grupa Manijaci su 19. septembra obilježili sinhroniziranim vatrometima sa više od 350 lokacija. O spektaklu su pisali svi svjetski mediji.

Navodi se da je neslužbena himna kluba, "Tifina Grbavica". Izdvajaju se stihovi ove pjesme: "tamo su slike djetinjstva moga, tamo je sve što je moje... A onda Željin stadion gledam, vidim ponos tvoj"..., koje pjeva dvadesetak hiljada navijača koji uđu na Grbavicu. Autor teksta to upoređuje sa himnom Liverpoola "You'll Never Walk Alone".

- Željo je znao pasti i ustati - kaže Medina Šehić, urednica sportskog programa BHT1, koja je sagovornica El Confidenciala:

- U razdoblju između 1992. i 1995. doživio je krizu zbog koje nitko nije mislio da će klub opstati. Međutim, upornost ljudi koji su ostali u Sarajevu učinili su da klub "nastavi živjeti". Nastavili su igrati fudbal u školama i drugim natkrivenim prostorima kako bi očuvali ideju svojih osnivača i kao oblik terapije za očuvanje zdravog razuma u ratnom periodu. Učinili su to, znajući da će se jednog dana vratiti na Grbavicu.

U tekstu je navedeno kako se na kraju Željo i vratio na Grbavicu, a da je prvu utakmicu odigrao protiv Sarajeva.

Također, navedeno je kako klub prolazi kroz novu krizu, finansijsku, iz koje se izlaz može pronaći ulaskom novih investitora...