Tokom rata je ubijeno 57, od ukupno oko 80 stanovnika Koritnika. Njih 48 je u junu 1992. godine zarobljeno i sprovedeno do Pionirske ulice u Višegradu, gdje su u kući Adema Omeragića živi zapaljeni u jednoj od višegradskih "živih lomača". Među njima je bila i beba od dva dana, koja u momentu smrti ni ime nije bila dobila.

Svaki dolazak u Koritnik kod Safete Zuban vraća uspomene na selo koje je do rata bilo puno života, ali i dan kada je preko Drine posljednji put mahnula svojoj majci Biseri. Svi su sprovedeni u Pionirsku ulicu i ubijeni.

- Majku, sestru, od sestre dijete, sva familija, ovo sve rođaci … amidže i strine i njihova djeca, sve. Sve. Čitavo selo. Nešto malo što je ostalo, eto to je to - kaže Safeta.

Svake prve subote u avgustu, kada se tradicionalno obilježava Dan sjećanja na žrtve svirepih ratnih zločina u Koritniku, Safeta dođe u danas pusto selo sa brojnim ruševinama i tragovima rata.

- I dođem mimo ovog. Kad god imam priliku dođem ovdje, nemamo drugog mjesta da proučimo Fatihu. Dušmani neće kazati gdje su pobacali kosti - dodaje Safeta Zuban.

Za ratni zločin u Pionirskoj ulici do danas su osuđeni samo Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora, Sredoje Lukić na 27 godina, te Radomir Šušnjar na 20 godina zatvora.

- Ja ne mogu reći da nema pravde, ali ona je spora. Jako spora. Ako na ovakav način budu i dalje hapsili i procesuirali ratne zločince bojim se da neće biti svjedoka, da neće imati ratnih zločinaca, jer umiru preživjele žrtve i svjedoci, a i ratni zločinci. Meni je jako žao što smo mi danas u Koritniku i da vidimo ovolike zidine koje nisu izgrađene što bi trebalo biti na području istočne Bosne pod broj jedan, ovo selo Koritnik, jer ima velika volja da se povratnici vrate i da žive svoj na svome - kazala je predsjednica Udruženja "Žena - žrtva rata" Bakira Hasečić.

Dosta je bilo 30 godina ispruženih ruku i čekanja da neko kaže istinu i pokaže mjesto na koje su odvezeni posmrtni ostaci žrtava, poručio je Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Višegrad.

- Moja poruka će biti da ispružene ruke vrate sebi, da svojim rukama rade na sebi, da jačaju svoju duhovnu komponentu, da se duhovno jačamo. Da učinimo potreban napor da ojačamo svoju nacionalnu svijest i svoju nacionalnu pripadnost, da učinimo potreban i dovoljan napor da poradimo na sebi u smislu kulturološko–civilizacijskog identiteta. Da od danas prestanemo se nadati i očekivati da će neko kazati, jer 30 godina je poruka da nam se ovo može ponoviti ako na sebi ne budemo radili - kazao je Memišević.

Obilježavanju Dana sjećanja na stanovnike Koritnika prisustvovao je veliki broj građana koji danas žive širom Bosne i Hercegovine i svijeta.