Danilo Beribaka, odlikovani pripadnik Vojske RS-a danas je svjedočio kao svjedok Tužilaštva BiH, a u maju 1992. godine bio je vojnik po ugovoru – plaćenik, smješten u kasarnu Viktor Bubanj. I ovaj svjedok, baš kao i onaj prije njega Draško Đurić, saslušavan je u Beogradu, ali odbrane nemaju te iskaze.

U vrlo neuobičajenoj atmosferi svjedok je više puta odbijao odgovoriti na pitanja odbrane, a koja se tiču imena njegovih nadređenih.

U toku ispitivanja svjedoka od strane tužioca Mladena Vukojičića Beribaka je kazao da je 16. marta potpisao profesionalni ugovor sa JNA, te da je bio pripadnik Vojne policije u kasarni Viktor Bubanj u Sarajevu.

VEZANI TEKST - Svjedok "ne zna" da je 2. maja JNA zapalila 30 vitalnih objekata u Sarajevu: "Čule se detonacije i pucnjava"

Kada je riječ o kritičnom periodu kazao je da su 2. maja 1992. godine obaviješteni da je napadnuta Komanda Druge vojne oblasti na kasarni i da su iz pravca kasarne Viktor Bubanj krenuli ka Bistriku u oklopnim borbenim vozilima, a da je on bio nišandžija, koji je djelovao po Sarajevu 2. maja.

- Pucao sam po zgradi Elektroprivrede, odgovarajući na pucnjavu, a na Skenderiji, koliko sam vidio, bilo je uništeno jedno vojno vozilo i gorio je tramvaj. Pred komandu Druge vojne oblasti smo stigli i ja sam ostao u vozilu. Počela je pucnjava iz pravca džamije, te sam uzvratio rafalom - kazao je Beribaka, piše Patria.

Ispričao je da je u jednom trenutku njegovo vozilo pogođeno, a da ga je iz vozila izveo potporučnik Šaban Hajdarević i uveo u kasarnu.

- 3. maja smo obaviješteni da će se desiti razmjena. Iz kasarne su trebala biti izneseno materijalno-tehnička sredstva. Ušao sam u vozilo-transporter. Čuli smo da je došao rahmetli Alija da pregovara sa Kukanjcem. Moje vozilo je bilo na začelju, jer nam je bila spala gusjenica. Kroz nišan sam vidio Aliju, Zlatka Lagumdžiju i još jednu gospođu. Tada mi je Pelemiš naredio da uperim cijevi u vazduh - ispričao je Beribaka.

Ispričao je da je nakon što je vojna kolona krenula, brzo čuo pucnjavu.

- Došli su do našeg vozila i počeli lupati da otvorimo vrata. Prilikom otvaranja čula se pucnjava, ja sam bio u kupoli. Vidio sam da su ranjeni Dragan Pantić i Simić - kazao je Beribaka.

Ispričao je da su njega razoružali i da mu je neko uperio cijev u glavu, ali da ga je prepoznao Hare specijalac i spasio mu život. Naknadno, će ispričati da će mu život spasiti i izvjesni Ramiz koga je svjedok spasio na Ilidži.

Odgovarajući na pitanja odbrane i pitanje advokatice Mirne Avdibegović Beribaka je kazao da je Ramiz bio ugrožen od srpskih snaga na Ilidži.

Kasnije je ispričao da su odvedeni u FIS, te da su tu razvrstani na način da su mladi vojnici odvojeni od pukovnika, oficira, rezervista i vojnika po ugovoru.

Kazao je da ih je u FIS-u bilo oko 200. Ispričao je da je odvođen na ispitivanje da bi dao neku izjavu za Jutel, ali da je nije dao.

Također, advokatica Avdibegović je sumirajući sve što je svjedok rekao, njegovo dejstvovanje mitraljezom po Elektroprivredi, džamiji i dr. objektima u Sarajevu 02.05.1992. godine, odnosno njegova djela početkom opsade Sarajeva, rekao da nikada nije procesuiran za počinjenje ratnih zločina u vezi sa onime šta je radio 2. maja u Sarajevu.

Tužilac Vukojičić je kazao da je evidentno da je svjedok pod stresom, jer sada ponovo proživljava sve što je doživio, a na šta je reagirao i advokat Nermin Mulalić kazavši da je i on pod stresom jer proživljava 2. maj 1992. godine, jer je bio u Sarajevu.

Svjedok je kazao da je znao za državni referendum o nezavisnosti BiH, i da mu je poznato da je 27. aprila 1992. godine donesena naredba Predsjedništva RBiH o povlačenju JNA snaga.

No, tvrdi nije znao i za odluku od 29. aprila 1992. godine da se krši Odluka Predsjedništva BiH. Nije znao ni da se svako kretanje JNA u tom periodu moralo najaviti institucijama RBiH i da ne zna jesu li oni 2. maja prijavili svoje kretanje.

Svi građani Sarajeva i danas se sjećaju vojnika koji na Otoci stoji na transporteru i viče da će pogoditi prvu zgradu. Bio je to potporučnik Pelemiš, a Beribaka tvrdi bio je s njim i da ovaj nije htio pucati!

Svjedok je priznao da je bio vrlo dobro obučen vojnik, ali nije želio reći zbog čega je odlikovan od strane predsjednika RS-a 1994. godine (Radovan Karadžić u to vrijeme op.a). Nije želio govoriti o imenima komandira čete, ali je kazao da su postojale tri čete među kojima i specijalna teroristička jedinica.

Interesantno je da je kazao da je tog 3. maja bio pripadnik Jugoslovenske armije, a nakon toga Srpske vojske. Prema njegovim riječima od 15. maja 1992. do 15. novembra 2022. je pripadnik Vojske RS-a!?

Predsjedavajući vijeća Darko Samardžić pitao je svjedoka da li im je iko prije kretanja kolone govorio o nekom dogovoru, što je svjedok negirao, te je potvrdio da su svi imali lično oružje. I to automatske puške. On je imao i dvije bombe i pištolj.

Podsjećamo, Tužilaštvo BiH u ovom procesu dokazuje da je Alija Izetbegović bio slobodan čovjek, a ne zarobljenik 3. maja, te da kolona u Dobrovoljačkoj nije bila legitiman vojni cilj, iako je Haško tužilaštvo jasno utvrdilo da je kolona bila legitiman vojni cilj.

Suđenje se nastavlja 1. februara 2023. godine.