Sloboda je trenutno klub s najmanje bodova i najmanje pobjeda u bh. eliti. Samo dva puta u 16 kola Tuzlaci su odnijeli puni plijen, sedam puta su remizirali i isto toliko puta poraženi. U prijevodu, to je mršavih 13 bodova.

U istom periodu prošle sezone Tuzlaci su imali pet pobjeda, osam remija i tri poraza. Nakon 16 kola Sloboda je bila četvrta sa 23 boda, ali užasnom serijom rezultata gotovo do posljednjeg kola vodila je tešku bitku za opstanak. Klub se tada izvukao, a lekcije nisu naučene.

Krenimo redom. Sloboda je na proljeće poslije loših rezultata smijenila trenera Mladena Žižovića. Žižović je stigao na zakazani trening koji je bez njegovog znanja pomjeren, obaviješten je o otkazu, a menadžment je prvi tim povjerio mladom stručnjaku Amiru Spahiću. Spahić je bio dugogodišnja želja navijača jer je godinama unazad s dosta uspjeha vodio juniorski tim. Preuzeo je vruć krompir i uspio sačuvati premijerligaški status. Nagrada nije stigla, jer član stručnog štaba kadetske reprezentacije BiH nije dobio novi ugovor.

Klupska uprava koju predvode Elmir Šećerbegović i Nino Džambič krenula je u potragu za novim trenerom. Amar Osim, Vule Trivunović, Admir Smajić, imena su kandidata koja su kružila medijima, prepričavala se od uha do uha. Na kraju niko od njih nije želio sjesti na vruću stolicu, jer Slobodu muči opasna besparica - kokuzluk.

Dok je trajala potraga za šefom struke, brojnim igračima istjecali su ugovori, a pripreme je počeo Gradimir Crnogorac, bivši igrač i trener kluba. Crnogorac je bio privremeno rješenje, na kraju je izbor pao na domaćeg i mladog stratega Adnana Jahića.

Sloboda je tim sastavljala u hodu, a pomoć sportskom segmentu trebala je biti Sabrina Buljubašić, nekadašnja generalna direktorica Sarajeva, zajedno s Amerom Osmanagićem, bivšim igračem Crveno-crnih.

Njihova uloga nikada do kraja nije razjašnjena, informacije nije moguće pronaći niti na zvaničnoj web stranici Slobode, a sektor u kojem bi se neko mogao informirati o strukturama kluba, predsjedniku, potpredsjedniku, Skupštini, jednostavno ne postoji.

Kako je svlačionica napunjena igračima kojima je Sloboda posljednja opcija, bolji rezultat nije se mogao ni očekivati.

Borbenost, volju, htjenje, segmente igre koje često u prvi plan u najavama utakmice ističe trener Jahić, Slobodi zaista niko ne može zamjeriti, ali na kraju se pamte samo rezultati. Oni kažu da Sloboda 23 utakmice zaredom nije slavila gostujuću pobjedu. To je poražavajući podatak.

Slobodi u prilog ne ide ni činjenica da domaće utakmice zbog izgradnje novog travnjaka ne igra na Tušnju, nego u Banovićima.

Usput, roster koji je sklopljen, previše je uzak za Premijer ligu BiH, što se posebno osjeti kod povreda pojedinaca i akumuliranih žutih kartona.

Primjera radi, Crveno-crni su na subotnjem gostovanju u Banjoj Luci nastupili bez ijednog klasičnog stopera, jer su sva trojica koje Jahić ima na raspolaganju van stroja.

Pored toga, jednog od najiskusnijih fudbalera Stojana Vranješa trener Slobode, prema vlastitom priznanju, ostavio je da meč s Borcem prati iz udobnosti svoga doma.

Bojao se, kaže Jahić, da iskusan fudbaler poput Vranješa, a koji ima dva žuta kartona, ne napravi neku glupost koja bi ga udaljila s terena do kraja polusezone. Rijetko viđeno.

Pred ljudima u Slobodi izazovan je period. Ne bi bilo iznenađenje da se krene u pravcu "kriznog menadžmenta" jer aktuelni je očito iskočio iz šina i ne zna kako da se vrati, ali sve moraju aminovati gradske vlasti. Što prije, to bolje, jer ako se ne reagira na vrijeme, možda 11 borbenih pit bulova više ne bude dovoljno za preživljavanje. A navijači s razlogom strahuju da Sloboda ne doživi sudbinu zeničkog Čelika.