Nedjelja, 18.04.2021.
FOTO: Muhidin Živojević

Slaven Vidak nam je pokazao kroz šta prolazi glumac do izlaska na scenu

Život glumca, većina će reći, barem onog uspješnog, je poput života u bajci. Crveni tepisi, ekskluzivne zabave, podeblji bankovni računi, putovanja, nagrade, sponzori- luksuz o kakvom većina “običnih“ smrtnika može samo sanjati.

Mnogi će reći i da je njihov posao jednostavan, odnosno da je biti na pozorišnoj sceni, ili na filmskom setu stajati ispred kamere, zapravo samo zabava.

Istina je i da glumci svojim talentom, predanim radom i uigranošću, zaista ostavljaju utisak da je njihov posao "mačiji kašalj"... sve dok ne probate ponoviti to što oni rade!

A kako izgleda priprema jednog glumca za probu, ulazak u lik koji treba tumačiti, pa sve do izlaska na scenu, pokazao nam je Slaven Vidak iz Narodnog pozorišta Sarajevo.

Predložili smo mu da počnemo sa snimanjem onog momenta kada i on stiže u pozorište, nadajući se i vjerujući da glumci spavaju barem do podne, ali, Slaven nas je i tu demnatirao. Našli smo se u devet, sat prije probe.

Nasmijan, dobro raspoložen, spreman za akciju, dok smo se mi još uvijek pokušavali razbuditi, pokazao nam je šta sve glumac prođe do izlaska na scenu. Sreća, njegov radni dan počinje kafom, koja se uklopila i u naš mali ritual sreće.

- Uglavnom dva puta dnevno dolazimo u pozorište. To znači da ujutro imamo probe za novu predstavu, a naveče za predstavu koja je već na repertoaru. Proces pripreme za novu predstavu otprilike traje dva mjeseca, a probe, u zavisnosti od reditelja počinju u 10 ili 11, i traju do 14 ili 17 sati. Ja uvijek dođem ranije, jer ne volim izaći direktno sa ulice na scenu, bez obzira što je proba u pitanju, jer uvijek treba neko vrijeme prilagodbe. Imamo lijep bife gdje se popije kafa, sretnu kolege, bude vedro i nasmijano- priča Slaven.

I zaista je bilo vedro i nasmijano. Poslije popijene kafe, sada već svi razbuđeni, ispunjeni pozitivnom energijom, pratimo ga do garderobe gdje “uskače“ u udobnu odjeću- trenerku, tene, majicu, i odlazi na probu. Pratimo ga u stopu...

Slaven, na domaćem terenu, zavladao je scenom čim je kročio na nju, a mi nesigurnim koracima preko "daski koje život znače", po prvi put okrenuti prema publici, šokirani i oduševljeni viđenim i doživljenim, bilježimo trenutke nevjerovatne glumačke preobrazbe i talenta. Oprobali smo ponoviti djelić njegovog nastupa, ali, neuspješno...

- Ako je proba, na našu sreću, završila u dva, imamo pauzu za ručak. Pripreme za predstavu koja je već na repertoaru obično bude u terminima do 18.30, jer predstava počinje u 19.30. Zašto do 18.30? Zato jer glumcu treba sat samo za njega pred izlazak na scenu. Radni dan glumca što mnogi ne znaju je vrlo dug i fizički naporan, naporan je i mentalno i duhovno jer moraš biti skoncentrisan, na toj jutarnjoj probi fokusiran, inspirativan, kreativan i sve što je potrebno. Naravno na toj popodnevnoj probi ne moraš biti toliko kreativan, zato što je to nešto što je već urađeno, ali moraš se svakako pripremiti i dovest se u stanje kreacije. Posao glumca nije samo u pozorištu, posao glumca je i na bazenu i u teretani, dakle u prirodi gdje treba malo prodisati, hodati, trčati. Nekad taj radni dan počinje rano i traje do kasno naveče- ističe Vidak.

Kroz smijeh nam prepričava kako ljudi doživljavaju njegov posao: "Glumci sat, sat ipo izađu na scenu, malo se provrte, malo iskrevelje, malo dignu nogu lijevo, malo desno, i to je to".

- Zapravo je to jedan vrlo ozbiljan i odgovoran posao. Odgovoran u smislu da uvijek moraš biti u top formi, nema bolesti. Ne da se nesmijemo prehladiti, ali nešto što sam naučio na Akademiji od mog profesora Admira Glamočaka je da svaka bolest sa izlaskom na scenu prestaje. Naravno ima ekstremnih slučaja, ali zaista se vodimo onim "show must go on", i samo u krajnjim slučajevima nužde se ide na bolovanje. Ali igrali smo svi i pod upalama i prehladama. Nema ništa gore od otkazane predstave pa se svi strpimo- pojašnjava Vidak.

Otkriva i koji je njegov ritual prije izlaska pred publiku...

- Tih sat pred predstavu najprije zagrijem tijelo, što znači da uradim jedan set vježbi. Poslije toga ide set vježbi za koncentraciju u smislu disanja. To su vježbe koje su mi se još kao studentu svidjele i pokazale se kao efikasne. I na kraju zagrijavam govorni aparat u smislu da zagrijavam glasne žice. Onda obučem kostim, u 19.15 idem na šminkanje, pošto mi ćela svjetli pod reflektorima, malo se stavi tena da se to ubije, da ljudi ne bi samo gledali u mjesec koji svjetli na sceni. Onda se popnem na scenu i u nekom miru i tišini se koncentrišem na nešto kroz šta trebam proći. Zatvorenih očiju prelistam kojim redoslijedom šta ide. Nekad i sa kolegama prođem zajedničke dijelove- otkriva Vidak.

Najteža uloga koju je morao odigrati bila je u monodrami o Aleksi Šantiću- "Volio sam Eminu opasno po život". Najteža, jer je u pitanju poezija, jer je u pitanju stih, i zbog velike odgovornosti prema velikom pjesniku.

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh