U Memorijalnom kompleksu Veljaci u nedjelju će biti obavljena kolektivna dženaza za bratunačke žrtve ubijene u agresiji na BiH. Kraj aprila i prva polovina maja 1992. bili su krvavi dani u Bratuncu, a u nedjelju će svoj smiraj naći tri ubijena Bošnjaka.

Rifet (Rešo) Salihović (1949.), Šemso (Hamid) Zukanović (1949.) i Munir (Hamed) Talić (1971.) bit će ukopani u nedjelju, pored 303 bratunačke žrtve koje počivaju u Veljacima.

- Na području Bratunca ubijeno je oko 3.000 ljudi, a od toga je 715 civilnih žrtava. Još uvijek tragamo za gotovo 30 posto ubijenih - rekao je danas Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša Bratunca i član Organizacionog odbora kolektivne dženaze.

Prva kolektivna dženaza na mezarju Veljaci obavljena je 12. maja 2006. godine i od tada se prigodnim aktivnostima, početkom maja, odaje počast žrtvama stravičnih zločina koje je počinio Novosadski korpus JNA, paravojne formacije iz Srbije, potpomognute lokalnim Srbima.

Sakib Ahmetović preživio je pakao Osnovne škole "Vuk Karadžić" u koju su dopremljeni Bošnjaci koji su 10. maja odvojeni od svoji porodica na stadionu "Bratstva i jedinstva".

- U školu su nagurali više od 700 zarobljenika, a za tri dana ubijeno je više od 200. Ni sam ne znam kako sam uspio izbjeći strijeljanje - priča Ahmetović.

Logoraše u oko dva sata ujutro 13. na 14. maj počeli sprovoditi u kamione, a Sakiba Ahmetovića je tokom prilaska kamionu napao jedan srpski vojnik kojega su svi zvali "Makedonac".

- Kada me je udario u potiljak pao sam na zemlju, a onda me je počeo tući nogama i govoriti da će me ubiti. Uspio sam se pridići i utrčati u kamion u kojem je već bilo 40-ak ljudi. On je počeo vikati da će nas sve pobiti ukoliko ne izađem. Čini mi se da se nakratko vratio u školu, dok sam ja u nekoliko minuta uspio da dođem sebi od udaraca. Kada se vratio ponovo me tražio, ali mu je neko rekao da sam odveden i tako sam otišao na razmjenu - priča Sakib Ahmetović.

Zbog ovoga što se desilo, nastavlja on, među njegovim komšijama Srbima i Bošnjacima počela je kružiti priča da je strijeljan, a tu vijest je dobila i njegova prodica, koja je evakuirana u Tuzlu.

O razmjerama zločina u Bratuncu najbolje govori činjenica da će trojicu Bošnjaka u nedljelju ukopati njihovi rođaci, jer niko od njihove bliže rodbine nije ostao živ.