Pravci napada na položaje tzv. VRS su bili plato Žuč sa kotom Orlić, Kobilja Glava i Poljine, Kromolj i Orlovac, Gazin Han i Obhodža, Vidikovac (Trebević) i Vraca. Hrabri pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine stali su na branik ovog grada i odbranili su ono što su mnogi smatrali neodbranjivim.

Cilj operacije ARBiH bio je proboj iz okruženja i spajanje sa snagama ARBiH s druge strane gradskog obruča. Plan za izvođenje operacije donio je tadašnji načelnik Štaba Vrhovne komande ARBiH Sefer Halilović, a jedinicama je komandovao Mustafa Hajrulahović-Talijan.

Tim povodom, razgovarali smo sa predsjednikom Udruženja Prva slavna viteška brigada Sarajevo Nusretom Aganovićem koji je za Faktor opisao neke zanimljive i posebne detalje koji se tiču tog dana, za koji kaže, da je jedan od historijskih dana za glavni grad Bosne i Hercegovine. 

- Mi, živi heroji koji hodamo ovom zemljom nemamo pravo zaboraviti 624 šehida koji su položili svoje živote za temelje Republike Bosne i Hercegovine. Mi smo bili neobučeni, golobradi, nenaoružani, u nekim običnim patikama. U takvim uslovima smo porazili četvrtu vojnu silu Evrope. Ja sam imao 30 godina kada sam tog 8. juna krenuo u akciju. Ujutro smo u 4.30 dobili naredbu da krenemo u akciju. Jaka kiša nas je pratila, teren je bio jako mokar i blatnjav. Jedva smo se kretali. Četnici su tada spustili svoje linije, te su od jedne napravili dvije. Vjerovatno su pretpostavljali da ćemo napasti. Kad smo ih napali, oni su odmah pobjegli sa prve linije koju su formirali kako bi odbili napad - priča nam Aganović.

Ističe da je neprijatelj do tada imao jako dobar pregled Sarajeva.

- Vidjeli su čak i životinje koje prolaze putem. Sarajevo im je bilo na dlanu. Zato smo ih morali pomjeriti na početne položaje kako više ne bi imali pregled Sarajeva. Srbi su u jednom trenutku znali tačno naše položaje jer veza kojom smo mi u Armiji RBiH međusobno razgovarali nije bila šifrovana, pa su Srbi konstantno osluškivali naše položaje - opisuje on.

Dodaje da je bitka na Žuči jedna od ključnih za odbranu glavnog grada Bosne i Hercegovine, te da je tog dana osujećena namjera agresora da Sarajevo podijeli na dva dijela.

- Nama je bilo jasno da ako neprijatelj uđe i zauzme glavni grad da će stvari krenuti nizbrdo. Kada vam padne glavni grad, onda je oštrica otupljena i sve ostalo će lakše padati - kaže Aganović.

Tog je dana poginulo blizu 200 pripadnika ARBiH, među kojima je bio i Vinko Šamarlić, koji je vodio specijalce u bici za Hrasno Brdo. Početkom agresije na RBiH imao je ispunjenu olimpijsku normu. Vojne vlasti su mu odobrile da se umjesto borbi na prvim linijama obrane Sarajeva može posvetiti pripremama za olimpijske igre koje su se te godine održale u Barceloni. Međutim, on je odabrao da brani grad i državu. Šamarlić je poginuo 8. juna 1992. samo dan prije odlaska ekipe na Olimpijske igre. 

Na pitanje kako komentariše zainteresiranost mlađih naraštaja kada se radi o bitkama od historijskog značaja poput ove, Aganović kaže da je zadovoljan, te da mladi pokazuju sve više interesovanja.

- Mi često održavamo časove mladim naraštajima i jako su zainteresirani. Razmišljaju o tome, često postavljaju i pitanja vezana za odbranu Sarajeva. Njih konstantno treba edukovati i pričati im kako se ovakve stvari ne bi zaboravila. Bojim se da, ako zaboravimo, da će nam se isto ponoviti ne daj Bože - ističe on. 

Nezadovoljan je, kaže, odnosom vlasti kada su u pitanju obilježavanja ovakvih događaja, te ističe da uvijek pozivaju sve političare i funkcionere na obilježavanja, ali da se rijetko ko odazove. 

- Imali smo obilježavanje Pofalićke bitke gdje se malo ko odazvao. Došao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, Željko Komšić nije došao jer je bio u bolnici, ali on uvijek dođe... Žao mi je što ljudi na pozicijama ne shavataju važnost ovakvih događaja. Svake godine pošaljemo svima pozivnice, ali je odziv veoma slab - kaže Aganović.