Tamir je advokatica po profesiji, a gubitak porodice nagnao ju je da u mjestu Ihsim otvori sirotište koje je postalo utočište za sirijske mališane usred građanskog rata i neimaštine. U njenom obdaništu prva slova i znanja besplatno uče djeca bez roditelja, djeca s posebnim potrebama i djeca iz raseljeničkih porodica.

Tamir je bez muža ostala nakon zračnog napada u decembru 2015. godine, a potom je u sličnim napadima ubijeno dvoje od ukupno šestero njene djece.

- S mužem sam odlično živjela i formirali smo stabilnu porodicu. Muž mi je bio i najbolji prijatelj i djeca su bila veoma vezana za njega. Ruski avioni su ponovo bombardirali našu kuću i poginule su mi i dvije djevojčice. Sham je bila učenica gimnazije i poginula je dok je pisala zadaću. Još uvijek mi u glavi odzvanja ta bomba - kazala je Tamir.

{$galerijaFotografija}

Tamir se prisjetila tog zračnog napada i nije mogla suzdržati emocije i suze.

- Sjedili smo u stanu, odjednom smo osjetili da se zgrada trese i djeca su počela vrištati, 'spasi me mama'. Trogodišnji Ahmed je bio zarobljen pod ruševinama, baš kao i ja. Nisam mogla da dišem, ali uspjela sam se izvući ispod tog zida. Prišla sam Ahmedu, a onda sam počela tražiti djevojčice Sham i Ramu. Vrištala sam, ali niko nije bio tu da me čuje - kazala je Tamir.

Zbog pogibije muža Tamir je već imala narušeno zdravlje, ali je nadljudskim naporima uspjela ispod ruševina izvući kćerku Ramu i sina Visama.

- Pod ruševinama su mi ostala još tri djeteta, tražila sam ih, a onda mi je kćerka rekla da je našla sestrine noge. Zaplakala sam, nisam ni znala da mi je kćerka pala sa šestog sprata. Pola sata kasnije stigla je i Civilna zaštita. Nedugo zatim prišao mi je jedan spasilac i dao providnu kesu sa stvarima moje dvije djevojčice. Znala sam šta to znači jer se isto do dogodilo i kad sam muža izgubila - kazala je Tamir.

Ona je dalje kazala da je nakon velike porodične tragedije odlučila da stane na noge i bori se za djecu koja su ostala s njom.

- Zato sam otvorila školu u kojoj su besplatno sva djeca čiji roditelji su stradali ili su zarobljeni. Otvorila sam jedno odjeljenje i za djecu s posebnim potrebama - kazala je Tamir čiji sin Visam je također dijete s posebnim potrebama.

Tamir je tužna što joj predstavnici lokalne zajednice nisu nikada otvorili vrata i ponudili pomoć te je pozvala humanitarne organizacije i dobrotvore da se pridruže i pomognu u brizi za djecu u Idlibu.

- Nisam mogla udovoljiti ni njihovoj želji za ljuljačke ili tobogane. Ova djeca su sretna i kada dobiju jedan obični balon. Pozivamo dobrotvore da doniraju igračke i pomognu ovoj djeci da zaborave tragedije koje su preživjeli - poručila je Tamir.