Tim sa Univerziteta Tufts i Wyss instituta Univerziteta Harvard nazvali su ove kreacije antroboti. Istraživanje se zasniva na ranijim radovima nekih od istih naučnika, koji su napravili prve žive robote, ili ksenobote, od matičnih ćelija dobijenih iz embriona afričke žabe kandže (Xenopus laevis).

- Neki ljudi su mislili da se karakteristike ksenobota umnogome oslanjaju na činjenicu da su embrionalni i vodozemci - rekao je autor studije Michael Levin, profesor biologije na Tufts univerzitetu.

- Mislim da ovo nema veze sa embrionom. Ovo nema veze sa žabom. Mislim da je ovo mnogo općije svojstvo živih bića - dodao je.

Istakao je da ne shvaćamo sve kompetencije koje naše vlastite tjelesne ćelije imaju, piše CNN.

Istraživanje je objavljeno u četvrtak u časopisu Advanced Science.

Naučnici su koristili ćelije odraslih ljudi iz dušnika, od anonimnih donatora različite starosti i spola. Istraživači su se fokusirali na ovu vrstu ćelija jer im je relativno lako pristupiti zbog rada na Covid-19 i plućnim bolestima i, što je još važnije, zbog osobine za koju su naučnici vjerovali da će učiniti ćelije sposobnima za kretanje, rekla je koautor studije Gizem Gumuskaya, student doktorskih studija na Tuftsu.

Antroboti koje je tim stvorio nisu bili identični. Neki su bili sferni i potpuno prekriveni cilijama, dok su drugi imali oblik više poput nogometne lopte i nepravilno prekriveni cilijama. Također su se kretali na različite načine. Preživjeli su do 60 dana u laboratorijskim uvjetima.

Eksperimenti navedeni u ovoj najnovijoj studiji su u ranoj fazi, ali cilj je otkriti da li bi antroboti mogli imati medicinske primjene.

Falk Tauber, vođa grupe u Freiburškom centru za interaktivne materijale i bioinspirirane tehnologije na Univerzitetu u Frajburgu u Njemačkoj, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da su antroboti pokazali "iznenađujuće ponašanje", posebno kada su se kretali preko ogrebotine na ljudskim neuronima i na kraju je zatvorili. Rekao je da sposobnost stvaranja ovih struktura iz pacijentovih vlastitih ćelija sugerira različite primjene kako u laboratoriju, tako i možda u konačnici kod ljudi.